Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara 22. prosinca 2009. godine u sklopu predbožićnih aktivnosti posjetila je Dom za odgoj djece i mladeži Zagreb, na lokaciji Doma za stalni domski smještajem u Župančićevoj 14, te štićenicima Doma uručila božićne poklone. Važno je napomenuti da su gotovo svi štićenici, njih 64, smješteni u Dom zbog obiteljskih situacija, dok se tek 4-5 štićenika nalazi u Domu radi odluke pravosudnih tijela.

Predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, Damir JAŠAREVIĆ, u ime Udruge uručio je ravnatelju Doma, gospodinu VRKLJANU, LCD televizor za njegove štićenike, te poklon pakete s knjigama za domsku knjižnicu, te slatkišima koji su prikupljeni od strane donatora (Kraš, Memorijalno dokumentacijski centar Domovinskog rata, Večernji list).

Posjeti su se pridružili i igračke legende Nogometnog kluba Dinamo Zagreb, gospoda Ismet HADŽIĆ, Martin NOVOSELAC, Drago VABEC, Jozo BOGDANOVIĆ i Fahrija DAUTBEGOVIĆ koji su štićenike Doma darivali suvenirima NK Dinamo. U ugodnom razgovoru, te velikoj zainteresiranosti štićenika za nogomet, dogovorena je i prijateljska utakmica, dok je gospodin HADŽIĆ štićenicima obećao i dresove njihovog omiljenog kluba. Za atmosferu uz oproštajnu blagdansku večeru pobrinuo se ‘pionir hip hopa’ Bizzo iz Bolesne braće.

U Domu vlada blagdansko raspoloženje, a skromne sobe štićenika, dnevni boravci i hodnici, ukrašeni su ručnim radovima štićenika. Odgajatelji potvrđuju veliku želju štićenika za vannastavne aktivnosti, te pohvaljuju svoje štićenike u izradi unikate svjetiljki, slika i čestitka.

Ono što razočarava ravnatelja i odgajatelje je činjenica da Dom nitko ne posjećuje, što se dogodilo i ovom prilikom, kada mediji, iako obavješteni, nisu našli za shodno popratiti aktivnost Udruge. Dok je gospodin VABEC izražavao razočaranje tom činjenicom, ravnatelj VRKLJAN objašnjava da takva medijska blokada prati Dom i na međudomskim susretima kada se okuplja i po 300-tinjak djece. Postavlja se pitanje: ‘Zar su ta djeca kriva što su rođena u obiteljima iz kojih su ih socijalne službe morale izdvojiti zbog nemogućih uvjeta za njihovo odrastanje. Zar trebaju biti stigmatizirana od društva zbog grešaka svojih obitelji?’

Svi gosti su se složili da je ovo tek početak naše suradnje, jer njihovi osmjesi nikoga od nas nisu ostavili ravnodušnima.