Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara osnovana je zbog promicanja uloge građana Grada Zagreba u junačkoj obrani Grada Vukovara 1991. godine, kao i promicanja istine o stradanjima zagrebačkih branitelja Vukovara koji su dragovoljno svoju sudbinu vezali sa stradanjem Vukovara kao simbola hrvatskog otpora u Domovinskom ratu.

U Bitki za Vukovar sudjelovalo je 232 Zagrepčana. Među njima, 80 je poginulo u borbenim djelovanjima ili umrlo od posljedica ranjavanja ili zatočeništva u srbijanskim koncentracijskim logorima, dok se sudbina njih 14 još uvijek ne zna, te se nalaze na listama traženja.

Početkom ratnih djelovanja 1990. i 1991. g. i u Zagrebu se počela osjećati psihoza neizbježnih sukoba, pa iako se s nevjericom uviđala činjenica da stojimo nasuprot snažnoj sili opremljenoj najmodernijom vojnom tehnologijom, srca nam je ispunjavala radost jer smo osjećali da smo upravo mi ta generacija, koja će ostvariti višestoljetni san Hrvatske - stvaranje neovisne, moderne i demokratske države.
Vraćajući se u mislima u to ljeto 1991. godine, moramo se sjetiti poleta i jedinstva, snage hrvatskog čovjeka koji je, osvrćući se oko sebe, mogao vidjeti samo Domovinu kako gori, ljude koji napuštaju svoje domove ili ginu, braneći ih od vojske u koju su godinama ulagali i od dojučerašnjih susjeda i radnih kolega.
Osvrtali smo se tražeći oko sebe gdje bi i mi mogli dati svoj vojni obol stvaranju Domovine, a naš se pogled zaustavio na Vukovaru. Zaustavio se u Gradu na istoku Hrvatske iz kojeg su dopirali vapaji za pomoć. Uzimajući oružje u ruke znali smo da se Hrvatska ne brani na prilazima Zagrebu, već na istoku Domovine, gdje su krvarili Osijek, Vinkovci, Ilok i Vukovar.

Domoljubi Grada Zagreba i Zagrebačke županije u obranu Grada Vukovara uključuju se kao pripadnici 1. gardijske brigade Tigrovi, dragovoljci HOS-a ili dragovoljci ZNG-a u organizaciji Kluba Vukovaraca.

Tigrovi se već od lipnja nalaze ne samo u Vukovaru, već i u Istočnoj Slavoniji organizirajući otpor domaćeg stanovništva, unoseći svojom nazočnošću neophodnu snagu domicilnom stanovništvu, te boreći se do posljednjeg dana u Borovu i u Iloku, kao najisturenijem dijelu hrvatske obrane.

Postrojbe HOS-a ulaze u Vukovar neposredno prije zatvaranja obruča oko Vukovara, preuzimajući aktivno obranu Grada na njenom najtežem dijelu, vodeći danonoćne borbe na Sajmištu, a dio organizira i brani najistureniji dio obrane prema slobodnoj Hrvatskoj, u selu Bogdanovcima.

Dragovoljci iz Zagreba ulaze u Vukovar u dvije skupine, bez oružja, unoseći samo veliku želju za obranom Grada, boreći se na svim dijelovima bojišnice - od Trpinjske ceste do Mitnice.

Nakon pada obrane Grada Vukovara i Zagrepčani su osjetili osvetu ‘oslobodioca’.
Devetorica su ubijena na Ovčari, najvećem stratištu Europe nakon Drugog svjetskog rata, neki su stradali u proboju, a velik dio je završio u logorima u Srbiji izložen maltretiranju i ponižavanju. No, sve to nas nije moglo spriječiti da i nakon liječenja nastavimo sa sudjelovanjem u stvaranju Hrvatske vojske, operacijama oslobađanja Domovine.

PREDSJEDNIK UDRUGE ZAGREBAČKIH BRANITELJA VUKOVARA:

DAMIR JAŠAREVIĆ