DARIVANJE UDRUGE ZAGREBAČKIH BRANITELJA VUKOVARA

Osamljenost uništava, posebice dolaskom Božića i Nove godine

17. prosinac 2009.

Piše Javorka Lemo

U Psihijatrijskoj bolnici Jankomir od PTSP-a se trenutačno liječi oko 70 branitelja. Na dar su dobili pastu za zube, pjenu za brijanje i kalendar

U sobi za druženje VIII odjela Psihijatrijske bolnice Jankomir vladalo je jučer blagdansko raspoloženje. Stol pun darova članovi Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara podijelili su 70-ak suboraca koji se u Jankomiru liječe od PTSP-a.

Darovi za branitelje

- Skromni su darovi. Zubna pasta, pjena za brijanje i kalendar - rekao je okupljenima Damir Jašarević, predsjednik Udruge.

- Nema veze, glavno da ste vi nama došli - u jedan su mu glas poručili branitelji. Shvaća Jašarević unutarnje borbe branitelja jer je i sam prošao sličan ratni put.

- U životu se treba znati boriti. Pronađite svoj cilj, a to su obitelj i rad - savjetovao im je Jašarević.

Slušali su ga, dio njih s tugom u očima jer obitelji više nemaju. Rastali su se ili baš zbog sigurnosti djece i žena svojevoljno udaljili. Svjesni su da noćne more ne uništavaju samo njih, već cijelu obitelj.

- Božić i Novu godinu provodim sam. Biti sam nije toliko teško, ali osamljenost ubija i onda moram doći u bolnicu - tihim glasom i uz povremene snažne trzaje tijela priča Zvonimir Zdjelar, branitelj iz Virovitice, koji se liječi od PTSP-a u Psihijatrijskoj bolnici Jankomir. Šesti je put tamo.

- Dolaskom kući iz rata vidio sam da iznova proživljavam doživljaje s terena i shvatio da se više ne uklapam u obiteljsko okruženje - prisjeća se Zdjelar. Žena mu je rekla da je pokušao ubiti i nju, i djecu i sebe. Zvonimir Zdjelar toga se ne sjeća. Iako se rastao, sa ženom i djecom i dalje kontaktira.

Razočaranje  državu

- Mislio sam da sam zdrav. Najteže je čovjeku priznati da je bolestan - kaže on i savjetuje svim braniteljima koje muči PTSP da priznaju problem i počnu se liječiti. Priču Zvonimira Zdjelara sluša branitelj MArio Daražić i povremeno klima glavom. Trenutačno traje brakorazvodna parnica, a ima sina od 13 godina.

- Provodim s njim malo vremena. Ne pružam mu ono što bih trebao, ali ne mogu si pomoći - kaže Mario i grčevito stišće prste pri razgovoru. U Jankomiru je na liječenju 16. put. Razočarao se u državu i njen odnos prema braniteljima. U rat je otišao zdrav, pun elana i života.

- Sada je sve to utihnulo, više ne postoji - tiho kaže Daražić.

VUKOVAR 1991.-2009.

18. obljetnica pada Vukovara: Borci, svijeće gore za vas

17. studeni 2009.

Piše Lana Kovačević/VLM; Foto Boris Ščitar/PIXSELL

Osamnaest godina iscurilo je dok si trepnuo. Kao da je bilo jučer… Usta starija za punoljetnost sad se gibaju u naučenu i utješnu molitvu ‘Oče naš koji jesi na nebesima…’

‘Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su urezana i vaša imena - netko je sve ukrao jer kako objasniti da ni sjene nema’, tužan je to bio vapaj vukovarskog novinara Siniše Glavaševića prije mučnog ubojstva. Tada je postavio to jednostavno pitanje: ‘A grad? Za njeg’ se ne brinete?’

Oče naš koji jesi…

Brinuli su se, znao je to i Glavašević. Još kako. Borili su se zadnjim atomima snage. Čak i onda kada se više ništa nije moglo učiniti, nitko od naših Vukovaraca i vojnika iz cijele Hrvatske nije spustio pogled.

Osamnaest godina iscurilo je dok si trepnuo. Kao da je bilo jučer… Usta starija za punoljetnost sad se gibaju u naučenu i utješnu molitvu ‘Oče naš koji jesi na nebesima…’

A lavina sjećanja navire. Stigao je iz Dubrave u Vukovar 24. rujna 1991. godine.

- Nosio sam se s cijelom situacijom jako dobro sve do 4. listopada. Tenk je udario. Moj prijatelj ostao je bez nogu. Nije on samo prijatelj nego i susjed, nešto kao brat, ali bez iste krvi - sijeća se 48-godišnji Damir Jašarević.

I dok je curio 48. sat, a njegov se prijatelj savijao u bolovima, metak je na Trpinjskoj cesti pogodio i Damira. Sjeti se toga tek usputno, podboči se na štap s čijeg vrha strši mrtvačka glava i nastavlja o slikama koje kao na filmskoj vrpci prolaze glavom.

- Strah, ljutnja, srdžba, nada, bio je to koktel osjećaja. Shvatio sam da nećemo uspjeti obraniti Vukovar. Bili smo prepušteni protivniku na milost i nemilost - sjeća se na sugovornik.

Iako ‘filmska vrpca’ u njegovoj glavi neće prestati vrtjeti film Vukovara, danas živi život kao i svatko drugi. U mirovinu je otišao 2003. godine, baš onda kad mu se ranjena noga potpuno paralizirala. Nije želio sjediti i kukati, već se aktivirao i postao predsjednikom Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, s jednim ciljem - da se ne zaboravi.

Tek kad u gradu heroju prenoći, sjeti se svojih protivnika

- Da bi se razumjelo sve što se dogodilo, u Vukovaru treba ostati prespavati. Treba tamo probati potražiti posao - govori Jašarević. Baš kada u Vukovar dođe noćiti, prisjeti se svojih protivnika i scene kada su se morali predati u protivničke ruke.

- Čak i onda kada smo se predavali, u njihovim očima čitao sam strah od nas. Bili su zavidni, jer ipak smo ih u vojnom smislu pobjedili. Na žalost, samo u vojnom, ne u onom stvarnom - govori.

A vi, kako ste vi gledali njih, pitamo ga.

- Ponosno, gotovo prkosno. Ali u glavi mi je tada bila slika moje obitelji - supruge i moje troje djece koja su tek kretala u škole. Tada sam shvatio da se počinjem nadati da ću ih barem još jedanput vidjeti. Nisam znao što me čeka - priča i prvi put za našeg razgovora spušta glavu. Danas su djeca akademski građani i radnici, a njegova žena grli ga najjače.

Samo borci koji su bili u Vukovaru u koloni sjećanja šute, a političari pričaju

Dunav danas kao i prije 18 godina teče tiše, kao da se pritajio. I on odaje počast svim poginulim braniteljima, stradalim civilima i onima koji su s padom Vukovara poslijednji put udahnuli zrak. Onima kojima se trag izgubio, mladima, dječacima koji su puške natovarili na rame s geslom ‘hladne glave i gorućeg srca’ krenuli u obranu svoga.

A onda šokantna izjava našeg sugovornika

- Bojim se te vukovarske kolone sjećanja. Uvijek se u Zagreb vratim ljutit i razočaran - rekao je Damir Jašarević. Zašto, pitamo ga iznenađeni, ta prije samo minute pričao je o Vukovaru i koloni sjećanja kao o nečemu što je jedino važno.

- To je kolona tišine. Tu nema razgovora, to je sjećanje na najveće patnje. Ali političari koji u njoj sudjeluju razvežu jezik o aktualnoj korupciji, o stanju države. Što je najgore, kafići su uvijek krcati - kaže Jašarević.

PRVOJ GARDIJSKOJ TURNIR U ČAST ZVONI STRNADU

Turnir je organizirala Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara, koju financijski pomaže i Dinamo

05. listopada 2009.

Veterani 1. gardijske brigade pobjednici su Memorijalnog turnira Zvonimir Strnad, odigrana jučer na nogometnom igralištu Akademije Marić u Ravnicama. Turnir je odigran u sklopu obilježavanja 3. Dana zagrebačkih branitelja Vukovara.

- Nije važno tko je pobjedio, glavno da smo se družili i prisjetili zajedničkih dana provedenih u Vukovaru - rekao je predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Damir Jašarević.

Pripadnici udruge položili su vijence na spomeniku BBB-a ispod zapadne tribine maksimirskog stadiona, a poslije su uživo gledali kako Dinamo pobjeđuje Varteks.

Prije utakmice predstavnik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara uručio je Dinamovu predsjedniku Barišiću umjetničku sliku i tako je zahvalio maksimirskom klubu na pomoći. Dinamo, naime, tri godine financijski pomaže udrugu.

- Dinamo je uvijek bio simbol hrvatstva. Mnogo je više od kluba. Uostalom, ovaj turnir održava se u čast Zvonimiru Strnadu, velikom Dinamovu navijaču koji je poginuo na Mitnici braneći herojski grad Vukovar - rekao je predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Damir Jašarević.

Zanimljivo je što je otac poginulog Strnada, također Zvonimir, pedesetih godina igrao u momčadi Dinama. (kl/VLM)

ZAGREBAČKI BRANITELJI VUKOVARA ODALI POČAST POGINULIM, UMRLIM I NESTALIM SUBORCIMA

24. rujna 2009.

Piše Aleksandar Španić

ZAGREB - Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara danas je obilježila Dan zagrebačkih branitelja Vukovara odajući počast poginulim, preminulim i nestalim suborcima kod Spomen ploče u predvorju Katoličkog bogoslovnog fakulteta.

Predsjednik te udruge Damir Jašarević podsjetio je da su s tog mjesta u dva autobusa zagrebački dragovoljci krenuli u obranu Vukovara 24. rujna 1991. godiine. U Bitki za Vukovar sudjelovalo su 232 Zagrepčana, od kojih su 72 poginula, 14 ih je nestalo, a 12 umrlo.

Istaknuo je da je obilježavanje Dana zagrebačkih branitelja Vukovara, ove godine treći put, postalo tradicionalno, pri čemu je izrazio zadovoljstvo što na njima ove godine sudjeluju i djeca iz dviju vukovarskih osnovnih škola koja su posjetila znamenitosti Zagreba i svoje vršnjake iz dviju zagrebačkih osnovnih škola.

Nakon odavanja počasti, Jašarević je novinarima predstavio prijedlog Udruge za gradnju stadiona Zbora narodne garde u Vukovaru koji bi imao od 10 do 15 tisuća mjesta. Istaknuo je da taj grad treba pomoć s obzirom na velika razaranja u Domovinskom ratu, te bi gradnja takvog stadiona bila velika pomoć ne samo za sport, nego i za otvaranje novih radnih mjesta u tom gradu.

Večeras će se održati svečana akademija u povodu 3. Dana zagrebačkih branitelja Vukovara i obljetnice ustroja 204. vukovarske brigade ZNG.

2. MEĐUNARODNI BOĆARSKI MEMORIJAL POGINULIM ZAGREBAČKIM BRANITELJIMA VUKOVARA U BENKOVCU

Domaćini ostavili pokal u svojim vitrinama - Memorijal se održao u sklopu 3. Dana zagrebačkih branitelja Vukovara pod geslom ‘Opet bi spreman stao, svoj bi život dao’

22. rujna 2009.

Piše Mile Marić

BENKOVAC - Čitanjem imena u znak uspomene na 72 poginula, 12 preminulih i 14 nestalih zagrebačkih dragovoljaca iz bitke za Vukovar 1991. godine, na boćarskom igralištu u Benkovcu održan je 2. međunarodni boćarski memorijal poginulim zagrebačkim braniteljima Vukovara, u okviru 3. Dana zagrebačkih branitelja Vukovara, pod geslom ‘Opet bi spreman stao, svoj bi život dao’.

Prvi boćarski turnir održan je prošle godine u Zagrebu, ove u Benkovcu, a kako je turnir karavanskog tipa, svake godine bit će u drugom gradu kao znak sjećanja i povezanosti Hrvatske na uspomenu poginulih hrvatskih branitelja.

Na boćarskim igralištima u Benkovcu i Zemuniku boćarske kvalitete odmjerile su ekipe: Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, UDVDR RH-PGZ Zagreb, UHDDR Benkovac, Branitelji Zemunika, Branitelji Novigrada, Veterani Republike Slovenije iz Sežane, HVIDR-a Varaždin, te ekipe Hrvatskih branitelja Olimpija Osijek, Našica, Jarmina, Knina, Šibenika, Novigrada, Hrvatski dragovoljac Zagreb, Beaković i ekipa Vukovar 1991. u kojoj nastupaju branitelji s Mitnice i Borova naselja, koji čine jednu ekipu. Ekipa iz Posušja BiH ispričala je svoj nedolazak zbog smrtnog slučaja.

Nakon uvodnih susreta u kasnim večernjim satima bili su poznati sudionici polufinala i finala. Treće mjesto osvojila je ekipa Vitezova Cetinskog kraja (Bože Prcela, Davor Buljan, Petar Bilokapić i Ivica Bilokapić), dok je četvrto mjesto pripalo UDVDR RH - Podružnica grada Zagreba (Branko Boban, Ratko Brnadić, Marinko Krolo i Damir Denić). Poslastica turnira bio je finalni susret domaćina UHDDR-a Benkovac (Marinko Šunić, Ivan Zelić, Ivica Josić, Dragan Tepša i Petar Ušljebrka) i organizatora Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara (Ivan Gusić, Zlatko Gusić i Marko Skejo). Domaćini su pokazali više znanja i vještine, pa će prijelazni pehar slijedećih godinu dana krasiti vitrine UHDDR-a Benkovac.

Uz natjecateljski dio organizatori su pripremili i bogatu trpezu, a sve to uz pokroviteljstvo Poglavarstva Grada Zagreba, Grada Benkovca, Općine Škabrnja i Zemunik, Večernjeg lista, Ilirija Hoteli - Biograd n/m te brojnih drugih sponzora. Naravno da se na meniju našao spoj slavonske i dalmatinske kuhinje. Tako se za ručak služio poznati ’slavonski čobanac’ od srnetine i veprovine u režiji kuhara iz Našica, a za večeru služila izvorna dalmatinska spiza benkovačkog kraja, pečena janjetina iz restorana ‘Boban’.

4. MEĐUNARODNO NATJECANJE U RIBOLOVU

Vrana: ‘Vedro blato’ pobjednik

14. rujna 2009.

Ekipa ‘Vedro blato’ iz športskog-ribolovnog društva ‘Jegulja’ iz Stankovaca, pobjednik je 4. međunarodnog natjecanja u ribolovu iz čamca ‘Vedro blato Open’ koje je održano u lučici Prosika na Vranskom jezeru. Drugo mjesto je osvojila ekipa ‘Sipa’ iz Benkovca, a treće ‘HVIDRA Dubrava’ iz Zagreba.

Na natjecanju je sudjelovalo ukupno deset dvočlanih ekipa iz cijele Hrvatske, od Zagreba i Vukovara do Vrane, Stankovaca i Banjevaca. Lovilo se u subotu od 14 do 18 sati, te u nedjelju od 8 do 12 sati, ali riba, nažalost, nije grizla, pa je za osvajanje prvog mjesta i pobjednički pehar bilo dovoljno uloviti samo 1,27 kilograma ribe.

Unatoč slabom ulovu, tradicionalni dalmatinski brudet od slatkovodne ribe nije izostao. Čak 25 kilograma šarana, soma, štuke, jegulje i babuške završilo je na kraju natjecanja u velikoj teći na kominu, što je duhovitom organizatoru Marinu Baradiću iz ŠRD ‘Jegulja- Stankovci’, poslužilo kao dokaz da ‘ribe u jezeru ipak ima’.

- Naravno da ribe ima. Ovo je jednostavno bio loš vikend s promjenjivim vremenom kad riba slabo grize. Ma, pustimo nagrade, važno je naše druženje i boravak u prirodi zbog čega se svi koji jednom dođu, vraćaju iduće godine - zaključuje Baradić. (I.N./EPEHA)

DANI BRANITELJA

Veterani iz Hrvatske, Slovenije i BiH ribarili na turniru na Vrani

14. rujna 2009.

BIOGRAD - U sklopu 3. Dana zagrebačkih branitelja Vukovara na Vranskom jezeru održan je 4. međunarodni braniteljski ribolovni turnir u lovu iz čamca u Prosiki. U natjecanju, u suradnji sa ŠRU Jegulja iz Stankovaca, nastupile su veteranske momčadi iz cijele Hrvatske, ali i Slovenije te Bosne i Hercegovine.

Prvi je put organizirano i natjecanje u pripremanju ribljeg paprikaša. Kako nam je rekao Damir Jašarević, predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, već treću godinu zaredom ovako se prisjećaju Bitke za Vukovar iz 1991. godine.

- Ovim događajima tijekom cijele jeseni nastojimo očuvati tradiciju i sjećanje na tu bitku jer ona za nas predstavlja ‘vukovarsku jesen’, koja nas posjeća na jesen ‘91. godine - rekao je predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara. (sf/VLM)

UDRUGA ZAGREBAČKIH BRANITELJA VUKOVARA: Stanje u Hrvatskoj daleko od katastrofalnog

08. srpanj 2009.

ZAGREB - Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara ustvrdila je u utorak da je stanje u Hrvatskoj daleko od katastrofalnog, da nova Vlada zaslužuje barem 100 dana te da se braniteljske udruge prije ‘kresanja’ stečenih prava odreknu državnog i gradskog novca koji bi se prenamjenio za zdravstvene ustanove, rješavanja stambenih pitanja i zapošljavanje. Predsjednik Udruge Damir Jašarević, pozvao je s konferencije za novinare braniteljske udruge i kako ih je nazvao ‘braniteljske grofove’ da se odreknu 14 milijuna i 350 tisuća kuna koje im za projekte donira Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i 4.5 milijuna kuna koje im donira Grad Zagreb. Istaknuo je da bi se preraspodjelom novca projekti mogli održati, a ostatak novca prenamjenio bi se za veteranske zdravstvene ustanove, rješavanje stambenih pitanja i zapošljavanje branitelja kojih je, po podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, krajem svibnja bilo 21.897. Novcem koje mjerodavno ministarstvo donira braniteljskim udrugama moglo bi se izgraditi 60 stanova od 50 metara četvornih, procjenjuju u udruzi. (Hina)

BRANITELJI ODRŽALI PREDAVANJE O BITKI ZA VUKOVAR

Iz Bugarske se danas vraćaju članovi Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara koji su onamo išli na poziv Saveza pitomaca vojnih škola

04. srpnja 2009.

Iz Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara put Bugarske prije tjedan dana krenuli su Damir Jašarević, Darko Zlodi i Branko Vukovarac. Cilj putovanja bio je prikupljanje informacija o ostvarivanju kvalitetne veteranske zdravstvene i socijalne skrbi, što je i glavni cilj udruge.

Branitelji se vraćaju danas, a u Bugarsku su otišli na poziv Saveza pitomaca vojnih škola

- Članove je ugostila i Danijela Barišić, veleposlanica Republike Hrvatske u Bugarskoj. Također su polaznicima vojne akademije održali predavanje o bitki za Vukovar - prepričao nam je Vladimir Jašarević, tajnik Udruge.

Put u Bugarsku financiralo je Ministarstvo zdravstva i branitelja, te Gradski ured za zdravstvo i branitelje Grada Zagreba. (jl)

ZADRUGA - Sudionicima Domovinskog rata kvadrat 750 eura, branitelji će sami graditi 6000 stanova

Braniteljima je dozlogrdila birokracija, redosljedi i bodovne liste, te su uzeli stvar u svoje ruke i najavili borbu za rješavanje svojih stambenih pitanja prema vlastitom modelu zadrugarstva

18. ožujka 2009.

Piše Lana Kovačević

Naselje će biti u Odri

- Imamo investitore zainteresirane za gradnju šest tisuća stanova, a izvođaći radova bile bi tvrtke u vlasništvu branitelja ili one koje ih zapošljavaju - najavio je Damir Jašarević, predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara.

Kaže da je bez stanova još 2500 branitelja sa zagrebačkog područja koji su samo statistika i brojka na listi čekanja Ministarstva branitelja, a još ih je oko osam tisuća na popisima u ministarstvima obrane i unutarnjih poslova. Baš zato pokrenuli su stambenu zadrugu.

U njihovu je vlasništvu 15 tisuća četvornih metara zemlje u Odri, gdje bi počeli gradnju svoga naselja.

- Zadrugari će sami graditi stanove, a četvorni metar svojim članovima prodavat ćemo po 750 eura. Tako će branitelji dok grade imati i posao i plaću, a kad izgrade, ako žele, i stan - kaže Jašarević. Iako u Zagrebu još nemaju u vlasništvu zemljište, maštaju o dvjema potencijalnim lokacijama - Novi Zagreb i Trnovčica.

Mogli bi srušiti kriterije

- Tražimo od države i lokalnih vlasti da nam za tu namjeru dodijele zemljišta, ali Ministarstvo branitelja već nas tri mjeseca ne želi primiti - ljuti se Jašarević. Iako nije podržao, a ni odbio ovakvu inicijativu branitelja, Miro Laco, pomoćnik pročelnika za zdravstvo, rad i branitelje, upozorava - za to je nužna zakonska regulativa jer stanovi se dodjeljuju prema bodovnim listama i prioritetima. Tvrdi da bi se takvim načinom mogla stvoriti pomutnja i srušiti svi kriteriji.

ZAGREBAČKI BRANITELJI TRAŽE ISPRIKU PREDSJEDNIKA MESIĆA

Udruge zagrebačkih branitelja i stradalnika Domovinskog rata osudile su izjavu hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića da bi država mogla uštedjeti i na pokopima hrvatskih branitelja te zatražile njegovu ispriku

26. studeni 2008.

Branitelji koji su svoje mlade živote darovali Domovini od Vukovara do Dubrovnika užasnuti su samom neprimjerenom pomisli i tako morbidnom idejom uštede državnog proračuna na pokopima stvoritelja hrvatske države, stajalište je petnaest braniteljskih udruga izneseno je danas na konferenciji za novinare u Zagrebu.

Udruge su pozvale potpredsjednicu Vlade i ministricu branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti Jadranku Kosor da svojom funkcijom i autoritetom zaštiti braniteljsku populaciju, pa makar i od samog predsjednika RH.

Predsjednika Mesića pozvali su da svoje ‘ishitrene izjave’ ispravi javnom isprikom svima koji su povrijeđeni, razočarani, tužni i žalosni, u petak 28. studenog u 11 sati ispred Zida boli na Mirogoju, gdje će udruge paljenjem svijeća odati počast poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima.

Predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Damir Jašarević rekao je da će pokrenuti aktivnosti preko Hrvatskog sabora i Ustavnog suda za derogiranje Mesića ne isprića li se zbog njegove izjave. Jašarević Mesićevu izjavu i sve što se događa ne smatra slučajnošću, nego smatra da je na djelu ‘tihi državni udar’ koji se provodi kako bi se obezvrijedili Domovinski rat i branitelji.

Udruge su pozvale zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića da preispita suradnju s odvjetničkim uredom Ante Nobila, koji se, kako navode, u izjavama domaćim i stranim medijima drznuo zaključiti da vojno-redarstvena akcija Oluja ima više elemenata genocidnosti nego bitka za Vukovar 1991.

Nobila su pak zamolili da im u nedjelju bude gost u Vukovar, gdje će u suradnji sa suborcima za njega i zainteresirane održati sat povijesti o bitki za Vukovar 1991.

USPOREDBA VUKOVARA I OLUJE

Jašarević: Nobilo nastupa kao đavolji odvjetnik

23. studeni 2008.

Piše Daria Lešić

Poznato je da je Nobilo komunistički državni odvjetnik koji se na temelju toga dodvorava. Možda se sada dodvorava kako bi bio pravni zastupnik Srbije u protutužbi pred Haagom - kazao je Damir Jašarević, predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, te dodao kako Nobilo nastupa kao ‘đavolji odvjetnik’. Razljućen usporedbom Oluje i Vukovara, Jašarević porućuje kako odvjetnik u svjetlu privatnog nasilja sad predstavlja nacionalno nasilništvo.

- Trebalo bi ga staviti na promatranje - oštar je čelnik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara. Kaže kako je Hrvatska umorna od ‘redikula’ koji u javnosti istupaju kad je to potrebno te tako unose nemir i frustraciju među branitelje i stradalnike u Domovinskom ratu.

U SPOMEN VUKOVARU - Hrvatski kokošinjac za Vukovar

Histrioni i Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara cabaretom ‘Hrvatski kokošinjac’ obilježili 17. obljetnicu pada Vukovara

20. studeni 2008.

Piše Mario Ćuzić

Histrioni i njihov utemeljitelj Zlatko Vitez na dostojan su način obilježili sedamnaestu godišnjicu pada Vukovara. U uvodnoj riječi Zlatko Vitez rekao je kako je Histrionski dom jedini koji igra predstavu u spomen na Vukovar i njegove branitelje. Histrioni su, prema njegovim riječima, jedino pravo hrvatsko kazalište.

- Dok su mediji puni najava kako neko kazalište gostuje u Beogradu i Srbiji, o Histrionima i predstavi u čast branitelja Vukovara nema niti retka - ogorčen je bio Vitez. Prije cabaret predstave ‘Hrvatski kokošinjac’ prepuna dvorana Histriona odala je počast Domovini, a minutom šutnje odana je počast svim onima koji su dali život za Hrvatsku.

Prije same predstave prisutnima se obratio Damir Jašarević Dugi, predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, koji je zahvalio Zlatku Vitezu i Histrionima što već drugu godinu zaredom obilježavaju spomen na Vukovar. Dugi je rekao da su oni svi redom Zagrepčani rođenjem, a Vukovarci po izboru.

Čak 232 Zagrepčana dala su život za Vukovar, a danas Vukovaraca nema u Vukovaru, nema djece, a Srbi su se infiltrirali u sve pore vlasti. Na slijedećim izborima sigurno će i zavladati Vukovarom zbog poznate hrvatske nesloge i jala.

Cabaret Zlatka Viteza  nazvan ‘Hrvatskim kokošinjcem’, parodija je na svojedobno izgovorenu rečenicu u Hrvatskom saboru kada je bio ministar kulture. Tada je Sabor nazvao ‘hrvatskim kokošinjcem’, a saborske zastupnike ‘kokošima’. Prisjećajući se tih dana, Vitez je rekao da su i to vrijeme bavio politikom, a ne ona njim. ‘Hrvatski kokošinjac’ prolazi kroz pisma Antuna Gustava Matoša koji je bezvremen i uvijek aktualan. Fantastično spajanje dijelova Matoševih zapisa i današnje situacije: kao da se ništa ne mijenja na ovim prostorima, vrijeme je stalo negdje, a mi se samo vrtimo u krug.

Začin cijelom cabaretu dao je sjajan Žarko Potočnjak, oponašajući političare kokodakanjem izmamio je iskren smijeh publike. Na pitanje Potočnjaka upućeno Vitezu, što mu je onaj Vitez koji je Sabor nazvao kokošima, Vitez mu je ‘kao iz topa’ ispalio: ‘Idiot!!!’

Kao u svakom cabaretu, i u ovom je Vitez pjevao, pa čak i pokazao zavidno znanje repanja. Matoševe su riječi oživjele i ostavile dubok trag u prisutnima. Nikoga nisu ostavile ravnodušnim:

Jer Hrvatsku mi moju objesiše,

Ko lopova, dok njeno ime briše,

Za volju ne znam kome, žbir u uzama!

Za kraj, s publikom je Vitez otpjevao ‘Suzu za zagorske brege’.

Nakon predstave ne ostaje ništa drugo nego se zapitati koliko je teško voljeti tu našu Hrvatsku, zemlju u kojoj smo ste se rodili? Rodnu grudu koju ne bi mijenjali ni za što drugo? Kako je teško živjeti u njoj jer mislite da ste prevareni, da vam ona ne daje istu ljubav kao vi njoj, vara vas i čini vam se da je najbolje možete voljeti iz daleka?

DAMIR JAŠAREVIĆ DUGI

17. studeni 2008.

Piše Boris Orešić

Sedamnaest godina nakon pada Vukovara u pictorialu Globusova fotografa Toma Dubravca jedanaestorica boraca koji su nakon pada grada većinom završili u logorima, prisjećaju se krvavih borbi, razaranja i osjećaja užasa sudbonosnog 18. studenog 1991. godine, te otkrivaju kako žive danas i kako se nose s ratnim traumama…

Umirovljeni satnik, Zagrepčanin Damir Jašarević Dugi (47) dobro pamti 24. rujna ‘91. kad je kao dragovoljac stigao u Vukovar. Na položajima u Hercegovačkoj ulici, gdje je i ranjen, ostao je do posljednih dana. Sudjelovao je i u pregovorima o predaji s okupatorskom vojskom u Borovu naselju, nakon čega je završio u srpskom logoru. U vojsci je ostao do umirovljenja 2002. te je i nakon Vukovara sudjelovao u vojnim akcijama. Predsjednik je Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara.

Otkriva kako su iz Zagreba 232 dragovoljca otišla braniti Vukovar - 72 su poginula, 12 ih je preminulo od posljedica rata, a 14 ih se smatra nestalima.

‘I tijeko 6 mjeseci u logoru, gdje sam izgubio 30 kg, bio sam ponosan što sam hrvatski vojnik. Tko je izašao iz rata čista obraza, napravio je posao života. Nama braniteljima, Vukovar je u mislima cijele godine i trudimo se promicati istinu o ratnoj tragediji’, kaže Jašarević.

NASRTAJI DIJELA DINAMOVIH NAVIJAČA ŠOKIRALI NOGOMETAŠEVU OBITELJ

Osuda branitelja

27. srpanj 2008.

Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara osudila je huliganski čin i vješanje lutke odijevene u Hajdukov dres s imenom Mirka Hrgovića ispod sjeverne tribine maksimirskog stadiona te verbalne napade na njega.

Predsjednik te udruge, Damir Jašarević na konferenciji za novinare istaknuo je da je Hrgovićev otac ubijen kao hrvatski branitelj nakon što je zarobljen na Svilaji te je ocjenio da se takvim ponašanjem dijela Dinamovih navijača krše Hrgovićeva ljudska prava, poput prava na rad.

Takvo je ponašanje nedopustivo, rekao je Jašarević, optužujući za takvo stanje u Zagrebu i hrvatskom nogometu razne, kako je rekao, isprepletene mafijaške i političarske utjecaje.

Jašarević je kritizirao odnos zagrebačkog gradonačelnika Bandića prema gradu i Dinamu. Na upit tko je objesio lutku koja predstavlja Hrgovića, odgovorio je kako su to ‘navijači skloni mafijaškom načinu razmišljanja kojima manipuliraju političari’. (H)

BRANITELJSKE UDRUGE - Mirku Hrgoviću je uskraćeno elementarno pravo na rad

26. srpanj 2008.

Piše Anton Samovojska

Sramotno je da u nas može postojati netko tko se usuđuje Mirku Hrgoviću uskratiti elementarno pravo na rad! Bit ’slučaja Hrgović’ u samo je jednu rečenicu sažeo Damir Jašarević, predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, koja se u nedjelju u svoje ime i ime još 13 braniteljskih i stradalničkih udruga proisteklih iz Domovinskog rata oglasila o slučaju koji već danima trese Zagreb.

- Mirko Hrgović, što je važno kazati kako bi se sagledala prava dimenzija nevjerojatnog slučaja, dijete je paloga branitelja. Njegov otac, koji je zarobljen na Svilaji, pa zatočen i smaknut, stvarao je našu državu. A sin paloga branitelja sada ne može raditi. Samo zato jer je izabrao Dinamo. ‘Slučaj Hrgović’ sramotan je za naš grad, ali i za cijelu državu - kazao je Jašarević, dodajući kako Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara s indignacijom doživljava posljednja događanja u Zagrebu i kako odbija pretvaranje Zagreba u grad slučaj.

Podržavamo Mamića

- Na određeni način podržavamo odluku Zdravka Mamića da se utakmica igra bez gledatelja, ako je to pokušaj da se šokiranjem javnosti otpočne obračun s nositeljima sramotnih aktivnosti u našem gradu. No nikako ne podržavamo neshvatljivo uplitanje Milana Bandića, najgoreg zagrebačkog gradonačelnika od 1945., koji se poništavanjem Mamićeve odluke pokušava dodvoriti upravo ljudima koji su stvorili maksimirski slučaj. Zagreb se opasno približava Rubikonu. Opća nesigurnost, koja rezultira mafijaškim ubojstvima, premlaćivanjima, veličanje huliganizma i zločinačkih poruka iz nedavne prošlosti, nekontrolirani razvoj grada, rodijačke veze i rodijački mentalitetom unutar gradske uprave svakako ne predstavljaju ono što su članovi Udruge podnijeli u borbi za Vukovar i Hrvatsku - naglasio je Damir Jašarević.

Dakako, pred Damir Jašarevića i Darka Zlodija, koji su poznati i kao vatreni podržavatelji Dinamo koji su 1999., kad je to ime bilo tabu tema, utemeljili Navijački klub Dinamo, sijevnulo je pitanje ‘tko je objesio Hrgovića na ogradu maksimirskog stadiona?’

To nisu navijači

- To nisu bili navijači Dinama - otpovrnuo je Jašarević - Lutku su objesili navijači koji su blizu mafijaškog načina razmišljanja, a koje politika koristi za svoje potrebe.

Darko Zlodi, tajnik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, iskoristio je konferenciju za novinare kako bi odgovorio Zdravku Mamiću.

- Zdravko Mamić odlučio me spomenuti u jednim dnevnim novinama. Mamić me poteže, iako se sa mnom ne može ni u čemu usporediti. Ni po navijačkom statusu, a još manje po ratnome putu. Bio sam na cijeloj slavonskoj bojišnici, a napokon sam bio zarobljen da bih proveo devet mjeseci u srpskim logorima. Mamić mene nema što prozivati i pitati o navijačima - kazao je Zlodi.

Zlodi je, međutim, o navijačima progovorio pred novinarima. Na pitanje kakvi su navijači Dinama bili 1985., a kakvi su danas.

- Mi smo ‘85. išli gledati i navijati. Iz svojega džepa smo plaćali i putovanja i ulaznice. Danas nije tako. Mnogi koji se nazivaju navijačima danas ne bi došli na utakmicu da moraju platiti ulaznicu. Danas klubovi i političari kupuju navijače i potom njima manipuliraju prema potrebi. Sprega iskrivljene slike sporta, politike i mafije uzrok je hrvatskog navijačkog problema.

ZAGREBAČKE BRANITELJSKE UDRUGE NEZADOVOLJNE RADOM POVJERENSTVA ZA ODABIR PROGRAMA UDRUGA

06. lipanj 2008.

ZAGREB - Trinaest zagrebačkih braniteljskih udruga danas je izrazilo ogorčenje radom gradskog Povjerenstva za odabir programa udruga proizašlih iz Domovinskog rata, koje je u cijelosti odbacilo programe pojedinih udruga, te oštro osudilo postojanje Zbora braniteljskih udruga Grada Zagreba.

Udruge su na konferenciji za novinare ocijenile kako gradska vlast preko Zbora braniteljskih udruga želi politički kontrolirati braniteljsku populaciju, odnosno eliminirati politički nepodobne udruge tako da im ne dodjeljuje potpore za provedbu programa ako se ne učlane u Zbor.

Čelnici udruga zatražili su primanje kod gradonačelnika Milana Bandića, istaknuvši da već 40-ak dana bezuspješno pokušavaju doći do njega, te upozorili da su neke od udruga, koje već godinama provode programe namijenjene braniteljskoj populaciji, pred gašenjem ako ne dobiju novce iz gradskog proračuna.

Predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Podružnice Grada Zagreba Krunoslav Samoščanec rekao je da na natječaju za ovu godinu nije prošao niti jedan od pet programa koje su udruge prijavile, a svaka od njih dobila je isto objašnjenje.

Predsjednik Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata Grada Zagreba Petar Lovrić naglasio je kako se ne može provoditi nikakvo udruživanje na silu jer ‘civilno društvo nitko ne može na silu vezati’. ‘U Gradu Zagrebu se uvode neka loša vremena, da ne kažem nacistička ili gora’ rekao je Lovrić. Indirektno nam se poručivalo da se uključimo u Zbor, a kad to nismo htjeli učiniti ostali smo bez potpora, rekao je Lovrić.

‘Htjelo nas se natjerati da pristupimo jednoj udruzi i poklonimo se jednom vođi’, dodao je i ocjenio kako se radi o najgorem napadu na civilno društvo. Predsjednik Branitelja Hrvatske Damir Ćurik pozvao je Bandića da se očituje u pogledu najavljenog podizanja spomen obilježja u Kranjčevićevoj ulici, gdje je 28. svibnja 1990. obavljena prva smotra Zbora narodne garde (ZNG). Uz komentar kako e zna što je program od interesa za Zagreb ako ne podizanje spomen obilježja u Kranjčevićevoj, Ćurik je najavio njegovo podizanje ’s Bandićem ili bez njega’.

Predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Damir Jašarević naglasio je da civilno društvo mora biti neovisno, ocjenivši kako Zbor nema težinu među braniteljskom populacijom već služi za promociju određenih osoba i njihovih političkih ideja.

‘Ne plaćemo za novcem, već govorimo o principijelnim stvarima - neovisnosti udruga od bilo koga’, rekao je Jašarević i dodao kako su neki članovi Zbora kao nagradu za ulazak dobili članstvo u Nadzornim odborima Zagrebačkog holdinga. (Hina)

OBLJETNICA OKUPACIJE

Histroni i branitelji: Platit ćete Vukovar

16. studeni 2007.

Glazbeno-scenskim programom pod nazivom ‘Platit ćete Vukovar’ Glumačka družina Histrion i Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara će, u sklopu obilježavanja Spomen dana Vukovara, u ponedjeljak, 19. studenog, u Histrionskom domu u Zagrebu obilježiti 16. godišnjicu okupacije Vukovara.

Voditelj odnosa s javnošću ‘Histriona’ Igor Rogina izjavio je da je njihov ravnatelj Zlatko Vitez aranžirao program koji će u sebi sadržavati ’slavonski karakter’. Istaknuo je da će u tom glazbeno-scenskom programu, uz redatelja predstave i scenarista Zlatka Viteza sudjelovati Žarko Potočnjak, Vlasta Knezović i drugi koji su djelovali u družini ‘Histriona’. Rogina je rekao da će program biti usložnjen poput slavonskog sijela na kojemu će glumci kazivati umjetničke tekstove koji se odnose na rat u Vukovaru.

Predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Damir Jašarević rekao je da je ta udruga, u suradnji sa ‘Histrionima’ te drugim braniteljskim i stradalničkim udrugama Grada Zagreba, ove godine pripremila cjelovito obilježavanje Spomen dana Vukovara u Zagrebu. Naglasio je da program počinje danas dolaskom britanskih, francuskih i dragovljaca iz drugih europskih zemalja koji su od 1991. do 1995. s hrvatskim suborcima dijelili istu sudbinu. Jašarević je istaknuo da će oni zajedno s drugim vukovarskim braniteljima 18. studenoga sudjelovati u mmimohodu u Vukovaru.

Predstavivši program obilježavanja godišnjice okupacije Vukovara, Jašarević je pozvao građane da u subotu zapale svijeće duž zagrebačke Avenije Vukovar ili u svojim prozorima u znak sjećanja na sve poginule, preminule i nestale hrvatske branitelje.

Upitan za komentar plakata s istaknuta tri prsta Rade Leskovca, poljepljenih po Vukovaru, Jašarević je izjavio da ga to posebno ne uzbuđuje. ‘Uzbuđuje me samo to zašto pravna država ne valorizira djelovanje Rade Leskovca za vrijeme Domovinskog rata i kroz proces stvaranja hrvatske države’, izjavio je. Naglasio je da je Rade Leskovac četnički vojvoda koji je 1991. poticao na ratni zločin, ali ne zna je li ga i činio. ‘Za mene je poticanje veći zločin nego činjenje, a poticanje je bilo ‘debelo’ kod Rade Leskovca’, rekao je Jašarević. Podsjetivši da Hrvatska traži još 1100 nestalih, Jašarević je izjavio da je posebno loše to što su se ti plakati pojavili uoči obljetnice pada Vukovara.

ZAGREBAČKI BRANITELJI SNIMAJU FILM O SVOJIM VUKOVARSKIM DANIMA

06. studeni 2007.

Domovina je napadnuta, izvoli je braniti! Tim se riječima, koje nalikuju na zapovijed starješine vojniku, svome sinu Nenadu Gagiću iz Zagreba obratio njegov otac pravoslavni svećenik Vukašin, kada mu je sin došao priopćiti da ide kao dobrovoljac u Hrvatsku vojsku braniti Vukovar. Blagoslovio je njega, ali i svog drugog sina Predraga, koji je već s puškom u ruci na Trpinjskoj cesti svoj rodni grad branio od srpskih napadača. Oba sina pravoslavna svećenika, koji je do samog početka rata živio u Mikluševcima, preživjela su pad Vukovara i prošli su torturu srpskih logora. Predrag je prije nekoliko godina umro, a prije njega umro je i njihov otac Vukašin, koji je kao pravoslavni svećenik pokopan na katoličkom groblju u Zadru. Na njegovu grobu, uz odobrenje oca koje im je dao dok je bio živ, uklesan je hrvatski grb. Braća Gagić djetinstvo su provela u Pačetinu, mjestu gdje se za vrijeme rata najviše četnikovalo. Otac, koji je službovao u tamošnjoj pravoslavnoj crkvi  i majka katolkinja iz Nuštra, odgojili su ih tako da nijednog trenutka, pa ni kada je bilo najteže, nisu posumnjali da je Hrvatska njihova domovina.

- Kad su Srbi i JNA napali Hrvatsku, živio sam u Zagrebu, gdje sam radio kao trgovački putnik jedne slovenske tvrtke. Imao sam sve, bio sam odlično situiran, ali nisam mogao sjediti skrštenih ruku i javio sam se kao dobrovoljac za obranu Vukovara - kaže Nenad Gagić.

Ta i još mnoštvo priča zagrebačkih dragovoljaca koji su otišli braniti Vukovar bit će tema filma Zagreb u Vukovaru, koji za Udrugu zagrebačkih branitelja Vukovara režira redatelj Željko Senečić. Scenaristi filma su Pavao Pavličić i Damir Jašarević, predsjednik Udruge i jedan od vukovarskih branitelja.

- U filmu, koji bi trebao biti dovršen do početka proljeća, bit će dosta zanimljivih priča vukovarskih branitelja. Nije nam želja samo da pričaju što se tamo događalo nego da pokažemo što su bili prije odlaska u Vukovar, što je danas s njima, bi li danas donijeli istu odluku kao prije 17 godina - kaže Jašarević.

Boris i Slobodan Mudri su braća. Kao dobrovoljci otišli su braniti Vukovar iz Zagreba. Sa sobom su poveli i dvojicu svojih sinova, Hrvoja i Davora. Očevi su poginuli zadnji dan na Mitnici, a sinovi su preživjeli pakao Vukovara i srpskih logora.

Branko Vukovarac iz Palmotićeve na početku rata bio je raspoređen na dežurstvu u svom kvartu. Tamo je upoznao još četiri svoja susjeda, s kojima je, kad je čuo vijesti na radiju da Vukovaru treba pomoć, otišao na Mitnicu. Borio se do poslijednjeg dana, prošao zlostavljanja u srpskim logorima, a kući su se vratila samo njih trojica. On je danas jedini živi branitelj Vukovara iz Palmotićeve.

- Iz Kozari putova otišla su trojica prijatelja - Hrvat, Srbin i Musliman. Bili su hosovci. Živ se vratio samo Hrvat, ostali su poginuli ili se vode nestalima - kaže Darko Zlodi, vukovarski branitelj. Ostalo je još bezbroj zanimljivih priča i sudbina branitelja, od kojih bi svaka mogla biti izniman predložak za filmski scenarij kakav bi poželjeli imati svi redatelji.

PRESUDE VUKOVARSKOJ TROJCI

Branitelji: Ovo je poraz Hrvatske!

27. rujan 2007. godine

Presude UN-ovog suda za troje srpskih ratnih zločinaca, Milu Mrkšića, Veselina Šljivančanina i Miroslava Radića hrvatski branitelji smatraju sramotnima i poraznima za hrvatsko državno tužiteljstvo, te optužuju hrvatsko tužiteljstvo za nemar i nesposobnost u obavljanju svoje dužnosti. Naime, UN-ov sud za ratne zločine osudilo je bivšeg časnika Jugoslavenske vojske Milu Mrkšića za ubojstvo i mučenje stotina ljudi u Vukovaru 1991. te je dobio 20 godina zatvora. Drugi časnik Veselin Šljivančanin dobio je pet godina za mučenje, ali je oslobođen najteže optužbe, one za istrebljenje. Miroslav Radić je oslobođen svih optužbi.

Hrvatsko odvjetništvo nepripremljeno

Predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Damir Jašarević, koji je kao dragovoljac branio Vukovar, te je ranjen i zatočen šest mjeseci proveo u zatvorima, telefonski nam je rekao kako optužuje hrvatsko državno tužiteljstvo zbog lošeg obavljanja posla u Haagu, te napominje kako je devet članova Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara poginulo na Ovčari.

- Smatram kako je ovo najveća sramota koja je izašla iz Haaške sudnice - izjavio je Jašarević, te dodao kako je razlog tome - nedovoljno dobro pripremljeno hrvatsko odvjetništvo. Ovo je samo još jedan primjer kako Hrvatska stvarno jako nisko kotira na pravnoj sceni - zaključio je Jašarević.

HRABRI DOBROVOLJCI - I Zagrepčani su branili Vukovar

Udruzi zagrebačkih branitelja Vukovara urućena Zahvalnica Ministarstva branitelja te Povelja Grada

27. rujan 2007.

Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara je u Domu hrvatske vojske ‘Zvonimir’ svečano obilježila svoj Dan, a za njihov dosadašnji rad uručena im je Zahvalnica Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti te Povelja grada Zagreba.

Dani zagrebačkih branitelja Vukovara obilježavaju se od 23. do 29. rujna pod pokroviteljstvom potpredsjednice Vlade i ministrice Jadranke Kosor.

Predsjednik Udruge Damir Jašarević rekao je na svečanosti da svojim aktivnostima i brojnim dogašanjima ovih dana Udruge želi dati novu dimenziju bitki za Vukovar, tj. da su i Zagrepčani branitli Vukovar od velikosrpske agresije. Radostan sam što ovim događanjima, poput otkrivanja spomen ploče Zagrepčanima u obrani Vukovara, pokazujemo javnosti ono što radimo, a takve će se aktivnosti nastaviti - dodao je Jašarević.

Potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor rekla je kako se večeras prisjećamo doprinosa svih zagrebačkih i drugih branitelja u Domovinskom ratu. Zahvalivši svim braniteljima iz Zagreba i ostatka Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Vukovara, posebno je poštovanje iskazala obiteljima hrvatskih branitelja poginulih i nestalih u obrani toga grada te podsjetila na doprinos 204. brigade u obrani Vukovara.

U ime Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti uručila je Udruzi zagrebačkih branitelja Vukovara Zahvalnicu za zaštitu dostojanstva Domovinskog rata i čuvanju interesa hrvatskih branitelja.

Zagrebačkim braniteljima Vukovara čestitala je i dogradonačelnica Ljiljana Kuhta koja je Udruzi u ime gradonačelnika Milana Bandića urućila Povelju grada Zagreba. Podsjetivši kako su se i zagrebački branitelji uključili u obranu Vukovara, istaknula je: ‘Obranili ste čast Zagreba i Zagrepčana na najvećoj i najtežoj bojišnici, istočnoslavonskoj.’

OTKRIVENA SPOMEN PLOČA

24. rujan 2007.

Potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor otkrila je danas zajedno s Bornom Markovićem, sinom poginulog hrvatskog branitelja Radovana Markovića, spomen ploču postavljenu u predvorju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta (KBF), u spomen na sve hrvatske branitelje iz Zagreba koji su branili Vukovar u Domovinskom ratu.

Predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Damir Jašarević naglasio je da je s tog mjesta prije točno 16 godina u napadnuti Vukovar otišla prva skupina od 60-ak Zagrepčana. Naglasio je da su u bitki za Vukovar od jugo-srpskih napada sudjelovala 232 hrvatska branitelja iz Zagreba, od kojih je 80 poginulo u bitkama ili umrlo od posljedica ranjavanja ili zatočeništva u srbijanskim koncentracijskim logorima. Za sudbinu njih 14 još se ne zna, nalaze se na popisu nestalih i za njima se još traga.

Potpredsjednica Kosor zahvalila je što zajedno sa sinom preminulog branitelja može otkriti spomen ploču, istaknuvši da se i ona i sva državna tijela bore da se ne zaboravi ono što su hrvatski branitelji učinili u Domovinskom ratu. Naglasila je da su grad Zagreb i zagrebački branitelji dali velik doprinos u obrani Vukovara i Hrvatske, što se, kako je rekla, često zaboravlja.

Spomen ploča je otkrivena u sklopu održavanja Dana zagrebačkih branitelja Vukovara, koje od 23. do 29. rujna organizira Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara, pod pokroviteljstvom potpredsjednice Vlade i ministrice Kosor. U sklopu Dana, u Zagrebu će se održati svečana akademija Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, okrugli stolovi na temu ‘Bitka za Vukovar i njen značaj u stvaranju moderne Hrvatske’ te ‘Mediji i branitelji - međusobni odnos i dijalog’, a bit će organiziran i malonogometni turnir na kojem će nastupiti ekipe hrvatskih branitelja.

MEMORIJALNO GROBLJE - Odana počast poginulima u obrani Vukovara

23. rujan 2007.

Polaganjem vijenca na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata počast suborcima i svim poginulima u obrani Vukovara danas su odali pripadnici Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara.

Predsjednik te udruge, Damir Jašarević izjavio je da su iz Zagreba Vukovar došla braniti 232 branitelja, pripadnika 1. gardijske brigade, HOS-a i dragovoljaca. Sedamdesetdvojica su poginula u obrani grada, a među njima devetorica su ubijana na Ovčari. Još se nestalima vodi 14 branitelja, a od posljedica ranjavanja u Vukovaru ili mučenja u srpskim logorima umrlo je do sada 11 branitelja.

Vukovarska gradonačelnica Zdenka Buljan, dočekujući zagrebačke branitelje Vukovara, istaknula je njihov veliki doprinos u obrani grada.

- Dijelili ste našu sudbinu, sudbinu grada, utkali svoj doprinos i uspomene na Vukovar - rekla je Buljan, zahvalivši braniteljima na svemu što su učinili u najtežim danima Vukovara. Podsjetila je na poginule, umrle i nestale, kao i njihove obitelji, te istaknula važnost čuvanja i njegovanja vrijednosti Domovinskog rata i obrane Vukovara.

VETERANSKA BOLNICA NA KRAJU GRADA I PAMETI

Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara razradila je projekt zdravstvene skrbi za veterane, no nailaze na nepremostive probleme

17. svibanj 2007.

- Predlažemo da se pri postojećim zdravstvenim središtima organizira prostor koji bi zadovoljio potrebe veteranske populacije za brzim i odgovarajućim rješenjima za njihove zdravstvene probleme - kazao je predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Damir Jašarević pojašnjavajući kako bi prostor podijelio po regijama i to na: Sjevernu, Srednju i Južnu Dalmaciju, Primorje, Liku, Gorski kotar, Središnju Hrvatsku sa Gradom Zagrebom, te Slavoniju.

Jašarević pojašnjava kako jenjegova udruga slijedila ideju decentralizacije i regionalizacije, te apelirao da se započne s razgovorima o odgovarajućim lokacijama i izvedbama. Naime, sam koncept veteranske bolnice ne podrazumjeva i njezinu gradnju iste, već se prema ovoj udruzi adekvatan prostor mora naći u postojećim kapacitetima.

Do kraja 2006. umrlo 748 branitelja

- Kada vam kažem da je od rata do kraja 2006. godine u Zagrebu umrlo 748 branitelja, a samo u poslijednje dvije godine njih 308, onda vjerojatno naslućujete naše probleme - kaže Jašarević ističući kako se ovdje ne radi o suicidima, nego i neadekvatnoj zdravstvenoj pomoći branitelja. Riječ je o ljudima koji su 1991. godine imali između 18 i 25 godina, a danas umiru, jer imaju svoje specifične probleme, a njihovu zdravstvenu skrb upravo može riješiti veteranska bolnica, smatraju u udruzi.

- Željeli smo to povezati s reformom zdravstva, ali nam ne ide. Kakav je to današnji ministar zdravstva Ljubičić koji kaže da u Hrvatskoj ne želi više bolnica!? Mi na koncu ne znamo kako mu objasniti da mi i ne tražimo nove bolnice, već se mislimo nasloniti na postojeće kapacitete - ističe Jašarević dodajući kako već dva mjeseca čekaju prijem kod pomoćnika ministra zdravstva Renata Mittermayera budući da već imaju izrađen program. Udruga se, kako smo obaviješteni, susreće s nerazumljevanjem u raznim institucijama, a neke političke stranke pokušavaju čak i preoteti njihov program te ih iskoristiti u dnevno-političke svrhe.

Suradnja Kotromanovića sa SDP-om - ‘uzurpacija’

- Jedan od njih svakako je i Ante Kotromanović. Mi bismo voljeli da neka stranka unese naš projekt o zdravstvenoj skrbi za veterane kao svoj izborni program, no čini nam se kako je ovdje riječ samo o uzurpaciji - kazao je Jašarević o mogućoj suradnji sa SDP-om.

No, svakako jedan od najvećih problema je i financiranje samog projekta, no u svom programu udruga je iznijela i financijsku konstrukciju, prema kojoj bi se projekt financirao iz različitih izvora. Jedan od najvećih bila bi financijska sredstva iz Fonda hrvatskih branitelja. Udruga procjenjuje na temelju izjava potpredsjednice Vlade RH Jadranke Kosor, kako Fond trenutno raspolaže s najmanje 3.7 milijardi kuna.

- Nažalost, danas smo svjedoci kako mnoge udruge dobivaju novac iz tih istih fondova, a ne rade ništa. Nažalost, neki su nevladine udruge pretvorili u profitabilne tvrtke, a to je strašno! - završio je Jašarević.

Net.hr

DUG GRADU HEROJU

Hrvatski Wembley u Vukovaru

16. travanj 2007.

Ovako trenutačno izgleda vukovarski stadion (foto: www.destinacije.com)

Branitelji tvrde: ‘Ako dobijemo EP, imat ćemo 500 milijuna eura za stadione. Ne mora sve biti u Zagrebu. ‘U Inicijativni odbor stavili su Bilića, Mamića, Ćiru. Sjajna ideja ili utopija?

Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara pokrenula je inicijativu da se u gradu heroju sagradi stadion na kojem bi se isključivo igrale utakmice hrvatske reprezentacije i finale Kupa. Dakle, kopija engleskog modela s Wembleyjom.
Branitelji žele vratiti život u Vukovar, urediti komunalnu i prometnu infrastrukturu, zaposliti puno ljudi, otvoriti nove poslovne prostore, decentralizirati sportska natjecanja i, analogno tome, prekinuti stalne svađe Zagreba i Splita.
Vukovar, tvrde u Udruzi, već sada ima neke argumente - najbliža zračna luka Klisa udaljena je tek 30 kilometara, a do grada se i s istoka i sa zapada može i željeznicom te riječnim putem. Hotela ima u Osijeku, Vinkovcima, Đakovu, Iloku…

Idejni začetnici cijele priče su Damir Jašarević i Darko Zlodi, koji su i predložili Inicijativni odbor za gradnju stadiona. U njemu bi trebali biti vukovarski gradonačelnik i župan, čelnik tamošnje Hvidre i ministar Primorac. Ali, i brojna ugledna nogometna imena kao što su Ćiro Blažević, Zdravko Mamić, Slaven Bilić, Goran Ivanišević, Zvonimir Boban, Vlatko Marković i Damir Vrbanović. A tu je i Tomislav Horvatinčić i njegova Hoto grupa građevinaca…

Hrvatski nogometni savez, koji će u slučaju dobivanja domaćinstva EURA raspolagati s 500 milijuna eura namijenjenih obnovi i gradnji stadiona, još uvijek nije reagirao na ideju branitelja.

A ovako novi Wembley

SAGRADIMO HRVATSKI WEMBLEY U VUKOVARU

15. travanj 2007.

Piše Tomislav Židak

ZAGREB - Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara pokrenula je zanimljivu inicijativu, prema kojoj bi se u Vukovaru, gradu heroju, sagradio stadion na kojemu bi se igrale reprezentativne utakmice i finale Kupa. Hrvatska bi dobila svoj ‘Wembley’ izvan Zagreba ili Splita, gdje je nacionalna momčad ionako samo povremeni gost. Istodobno bi se skinula s dnevnog reda trvenja između Zagreba i Splita…

Udruga nije bila motivirana samo sportskim ciljevima. U kratkom programu govori se o povratku života u Vukovar, decentralizaciji sportskih natjecanja, koja su privilegij Zagreba i Splita. Gradnja stadiona u gradu koji je podnio najveći teret u stvaranju hrvatske države donijela bi i druge blagodati - uređenje komunalne i prometne infrastrukture, nove poslovne prostore i zapošljavanje ljudi.

Vukovar ima argumente. Zračna luka Klisa udaljena je samo 30 km, a Vukovar je povezan s istokom i zapadnom željeznicom te Dunavom. Računa se na hotelske kapacitete u Osijeku, Vinkovcima, Iloku i Đakovu. Idejni začetnici gradnje nacionalnog stadiona u Vukovaru Damir Jašarević i Darko Zlodi predložili su i inicijativni odbor: dr. Dragan Primorac, Božo Galić, župan vukovarsko-srijemski, Tomislav Šota, gradonačelnik Vukovara, Vlatko Marković, predsjednik HNS-a, Damir Vrbanović, čelnik Udruge HNL-a, Ćiro Blažević, Zdravko Mamić, Slaven Bilić, Goran Ivanišević, Zvonimir Boban, Tomislav Horvatinčić, Hoto grupa i Stipo Šeremet, čelnik tamošnje županijske Hvidre.

Bit će zanimljivo vidjeti kako će se prema toj ideji odnositi HNS, koji će u slučaju domaćinstva Eura 2012. raspolagati sa 500,000.000 eura za gradnju stadiona. Zagreb i Split neće biti oduševljeni idejom, ali decentralizacija sportskih natjecanja jednom mora početi.

ZAGREBAČKI BRANITELJI VUKOVARA PREDLAŽU IZGRADNJU STADIONA I NOGOMETNOG KAMPA U VUKOVARU

02. travanj 2007.

Piše Aleksandar Španić

Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara predložila je danas izgradnju Stadiona Zbora narodne garde i kampa za pripreme hrvatske nogometne reprezentacije u Vukovaru.

Stadion bi bio jedno od mjesta na kojem bi se igrale utakmice Europskog prvenstva u nogometu 2012. godine, ako Hrvatska i Mađarska dobiju organizaciju tog događaja. Predsjednik udruge Damir Jašarević rekao je na konferenciji za novinare da predlaže Hrvatskom nogometnom savezu kandidaturu Vukovara kao organizatora domaćinstva mogućeg Eura 2012. Tamo bi se izgradio kamp hrvatske reprezentacije i stadion na kojem bi se odigravale manje reprezentativne utakmice i finalna utakmica Kupa.

Pozivamo Grad Vukovar i Vukovarsko-srijemsku županiju da bez naknade ustupe zemljište u Borovom naselju na kojem se nalazi nogometno igralište, u svrhu izvedbe nogometnog stadiona za potrebe Euro 2012., kao i stadiona u Ulici 204. brigade, koji bi bio dio budućeg rekreacijskog centra Dobra voda, rekao je Jašarević. Pozvao je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa te Vladu da se uključe u provedbu te ideje i imenuju svojeg člana u Inicijativni odbor u koji su pozvani svi relevantni sportski, politički i ostali čimbenici.

Po Jašarevićevim riječima, u Inicijativnom odboru pristao je sudjelovati Miroslav Ćiro Blažević, a bit će i mnogi drugi ugledni sportski i javni djelatnici. Cilj cijelog projekta je pomoć u revitalizaciji Vukovara i otvaranje novih radnih mjesta, istaknuo je Jašarević.

PRIKAZAN DOKUMENTARNI FILM ‘OBITELJ GLAVAŠEVIĆ’

23. ožujak 2007.

ZAGREB - Dokumentarni film Miroslava Mikuljana ‘Obitelj Glavašević’ prikazan je večeras na tribini Hrvatsko slovo uživo u Hrvatskoj kulturnoj zakladi u Zagrebu. Film ‘Obitelj Glavašević’ snimljen je neposredno nakon pada Vukovara i govori o sudbini novinara Siniše Glavaševića koji je slao zadnje vapaje za pomoć umirućega grada.

Nakon projekcije filma, o obrani Vukovara govorili su predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara umirovljeni satnik HV-a Damir Jašarević i predsjednik UBIUDR Podravka Koprivnica Mladen Pavković.

Jašarević je podsjetio kako je u bitci za Vukovar sudjelovalo 232 Zagrepčana. Među njima 80 ih je poginulo u borbenim djelovanjima, od posljedica ranjavanja ili zatočeništva u srpskim logorima, a još uvijek se ne zna za sudbinu četrnaestorice zagrebačkih branitelja Vukovara, rekao je Jašarević. Napomenuo je kako su se Zagrepčani uključivali u obranu Vukovara kao pripadnici 1. gardijske brigade - Tigrovi, dragovoljci HOS-a ili dragovoljci ZNG-a u organizaciji Kluba Vukovara.

UDRUGA ZAGREBAČKIH BRANITELJA VUKOVARA: ‘MEDIJSKA HARANGA NA DOMOVINSKI RAT I STVARATELJE HRVATSKE’

(Napomena: Tekst je u cijelosti prenio JUTARNJI LIST pod naslovom Branitelji Vukovara: ‘Elitni medijski prostor HTV daje rušiteljima Hrvatske’, te VEČERNJI LIST pod naslovom Zagrebački branitelji: ‘HTV nije mjesto na kojem će se prikazivati laži i falsifikati’)

04. ožujak 2007.

Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara, te stradalničke i braniteljske udruge Grada Zagreba kritički su reagirale na dokumentarni film ‘Lora-svjedočanstvo’ Nenada Puhovskog, emitiran prije nekoliko dana na Hrvatskoj televiziji (HTV), ističući kao su na reakciju bile prisiljene zbog ‘medijske harange na Domovinski rat i stvaratelje Hrvatske’.
U priopćenju se navodi kako je ‘tužna činjenica da unatoč upozorenjima o posljedicama koje će prikazivanje tzv. dokumentarnog filma ‘Lora-svjedočanstva’ imati na cjelokupnu hrvatsku javnost, Ravnateljstvo javne televizije nije obratilo pažnju, već se štoviše na HTV-u najavljuju prikazivanja i drugih filmova iste tematike u tom terminu’.
Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara ističe kako ‘Hrvatska televizija nije mjesto na kojem će se prikazivati laži i falsifikati’, te ‘davati elitni medijski prostor rušiteljima hrvatske države’.

Udruga ocjenjuje i da je prikazivanjem filma ‘Lora-svjedočanstva’ ‘izravno narušena neovisnost hrvatskog sudstva, jer je jedna prvostupanjska odluka Županijskog suda u Splitu, dok čeka svoju potvrdu od strane Vrhovnog suda RH, doživjela priliku da se na Hrvatskoj televiziji direktno komentira, kao i kroz sve napise u tiskovinama koji su uslijedili prije i nakon emitiranja’.

U priopćenju se naglašava kako bi ‘izjave tzv. svjedoka u prikazanom filmu, a još više u raspravi nakon filma, trebale za svakog hrvatskog građanina značiti direktni atak na njihovo sjećanje na Domovinski rat, i na njihov zdravi razum. Kao da je ovaj narod malouman pa se neće sjetiti tko je razorio Vukovar i Dubrovnik, hrvatska groblja napunio mrtvima, bolnice ranjenima, a još i danas sakriva istinu o sudbini 1122 nestala hrvatska branitelja’, navodi se.

Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara te stradalničke i braniteljske udruge Grada Zagreba zato su uputile ‘dopis Programskom vijeću HRT-a da na svojoj slijedećoj sjednici povede raspravu u skladu sa svojim ovlastima, i donese zaključke kojima bi se (…) očitovalo o činjenici da se Domovinski rat želi prikazati kao vremensko razdoblje u kojem su hrvatski branitelji činili sustavne ratne zločine, te se želi prikazati sprega Crkve i vlasti u ostvarivanju navodnog zločinačkog pothvata, u kojem su sadistički branitelji bili samo oružje u rukama ostvarenja vjekovne mržnje naspram hrvatskih pravoslavaca’.

Udruge upućuju i dopis Ravnateljstvu HRT-a da ‘iz dosadašnje reakcije javnosti izvuče zaključke i spriječi dalje uznemiravanje javnosti sličnim uradcima’, kao i dopis ‘glavnom ravnatelju, da bez obzira što se njegovo mjesto nalazi u interregnumu vlasti, koji je nastao njegovim odlaskom na drugu dužnost, (…) za sobom ne ostavlja repove koji će se vući nakon njegovog odlaska, nego da u skladu sa svojim ovlastima povuče konzekvence naspram uredništva projekta, te da spriječi HTV da na kraju njegova mandata postane mjesto instrumentalizacije kuće za pojedine političke ciljeve’.

Udruga upućuje dopis i Hrvatskom saboru da ‘pronađe snage i postane predstavnički dom u kojem i branitelji i stradalnici kao i svi ljudi i birači kojima je Hrvatska u srcu, imaju svoje predstavnike te da kao vlasnik javne televizije, povede po hitnoj proceduri saborsku raspravu o kadrovskom i programskom stanju u toj kući’. Udruga ocjenjuje kako je ‘evidentno da su na HTV-u duboko narušeni i međuljudski i profesionalni odnosi, što se očituje u odlasku kvalitetnih kadrova’, a da su ‘pojedini novinari predobro plaćeni za svoj rušilački učinak’.

Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara upućuje dopis i Hrvatskoj biskupskoj konferenciji i njenom predsjedniku, kardinalu Josipu Bozaniću da se, kako se navodi, ’svom snagom odupre kriminalizaciji Crkve i crkvenih velikodostojnika, posebice takvoj kakvu se moglo vidjeti u ovom propagandnom filmskom uratku’.

Također Udruga upućuje dopis ‘predsjedniku države da u skladu sa svojim ovlastima priopći svoje mišljenje jesu li u Hrvatskoj došla vremena kada se dopušta pritisak na pravosuđe u vidu propagandnih uradaka koji se objavljuju na javnoj televiziji uoči donošenja pravorijeka na prvostupanjsku presudu’, navodi se, uz ostalo, u priopćenju koje je potpisao predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, Damir Jašarević.

OTKAZANA ZAGREBAČKA FOLK REVIJA

28. veljače 2007.

Folk Revija, prvi organizirani masovni slet turbofolk izvođača na Zagrebačkom velesajmu, koja se trebala održati 07. ožujka pred nekoliko tisuća ljudi, otkazana je, doznajemo od organizatora koncerta Brace Zatezala, zbog učestalih prijetnji smrću pjevačima koji sada zbog straha ne žele nastupati.

Ipak, doznajemo kako gotovo polovica izvođača čija su se imena našla na plakatima koji su preplavili Zagreb, nisu ni znali da nastupaju na Velesajmu te da je pravi razlog njihovog otkaza prevara organizatora.

- Bio sam na turneji u Australiji i nitko me nije kontaktirao zbog ‘Revije’. Moji odvjetnici obraćunat će se s organizatorima - tvrdi pjevač Duško Kuliš. Tu informaciju potvrdio nam je i Alen Borbaš, organizator sličnih priredbi u Slavoniji.

- U kontaktu sam s izvođačima i polovica njih nije znala za nastup. Razlog otkazivanja je loša organizacija - kaže Borbaš. Zatezalo je pak napomenuo kako su se ulaznice odlično prodavale.

- Otkazali smo koncert zbog barbarskih prijetnji izvođačima. Neću dolaziti u grad u kojem nisam dobrodošao - ljutit je Zatezalo. Prema riječima Olivera Lulića, šefa marketinga tvrtke Eventim koja je organizirala prodaju karata, kupci će svoj novac moći podignuti na mjestima gdje su kupili karte.

Branitelji protiv revije

Damir Jašarević, predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara kaže kako se otkazivanjem koncerta pokazalo da je riječ o kriminalnoj radnji od početka.

- Uvjeren sam da ljudi koji su kupili ulaznice neće vidjeti svoj novac, jer je završio u nečijim džepovima - rekao je Jašarević pozivajući svakoga tko je kupio ulaznicu da se obrati njemu osobno.

PromoWebServis

BRANITELJE UBIJAJU ZLOĆUDNE BOLESTI

23. veljače 2007.

Hrvatski branitelji obolijevaju šest puta češće nego građani koji nisu imali direktnog doticaja s ratnim događanjima. Životni vijek im je za otprilike 10 godina kraći od prosječnog. Unatoč ovom alarmantnom podatku, istraživanja utjecaja ratne traume na zdravlje tek je su u povojima. Nakon 15 godina, za neke od oboljelih već je prekasno. Branitelji koji su se iz rata vratili sa svim udovima, bez gelera u tijelu, samo naizgled su zdravi.

Osim neizbježnog PTSP-a, rat ostavlja nevidljive tragove i na tijelu. Popis potencijalnih bolesti poduži je i nimalo bezazlen. Ratne traume povećavaju mogućnost obolijevanja od zloćudnih bolesti, moždanog udara, dijabetesa, povišenog krvnog tlaka, kožnih bolesti, a oni koji su prošli ’samo’ s kroničnom kostoboljom i upalom bubrega od vlažnih rovova mogu se smatrati sretnima. No problem je što je jedina javno priznata ratom uzrokovana bolest PTSP. Ostale bolesti braniteljske populacije na tapati su se našle tek godinu-dvije unazad, kada je donesena odluka da sve zdravstvene ustanove za branitelje vode posebnu evidenciju. Rezultati još nisu objelodanjeni.

- Oformljene su posebne komisije za vještačenje. Problemi ratnih veterana specifični su i najbolje bi se mogli liječiti u posebnoj bolnici - kaže dr. Herman Vukušić, psihijatar koji prati braniteljsku populaciju - a budući da je prošlo 15 godina, ovo je zadnji vlak da se spase oni kojima se bolest još nije manifestirala.

Iz spremnika migova JNA ispuštana je tzv. paučina. U stručnim krugovima zna se da je bila riječ o ‘terenskom istraživanju’ koje je pokazalo kako se može umjetno proizvesti pravilni molekularni niz polimera pogodnih da se na njih potom ‘lijepe’ razni virusi.

- No upravo se branitelji pribojavaju kako bi priznavanje bolesti moglo dovesti do zloporabe u manipulacije brojkama - pojašnjava Damir Jašarević, predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara. Upravo je ova udruga inicirala ideju Veteranske bolnice kao centra za dijagnosticiranje, liječenje i istraživanje bolesti branitelja s obzirom na bogata iskustva u ratnom zdravstvu. Slične su se ustanove u Velikoj Britaniji i SAD-u pokazale vrlo učinkovite. ‘Imamo 36 branitelja koji boluju od leukemije. Njihova se bolest može dovesti u izravnu vezu s oslobađanjem vojnih skladišta’, kaže Jašarević te dodaje da, ‘u Hrvatskoj još nisu istražene pojave poput ‘paučine’ koja se stvarala tijekom zračnih napada. Poznato je da je JNA eksperimentirala s granatama ispaljenim na Vukovar, gdje od zloćudnih bolesti obolijevaju dosad posve zdravi ljudi koji su se vratili u taj grad.

Oružje s obogaćenim uranom koristio je i NATO prilikom akcija u BiH. Čak je 40 talijanskih vojnika umrlo od Hodgkinove bolesti, uz još nekoliko stotina slučajeva obolijevanja navodno povezanih s radioaktivnim djelovanjem osiromašenog urana. Ovu su pojavu strani mediji nazvali ‘balkanski sindrom’. A ‘hrvatskim sindromom’ mogla bi se nazvati apsurdna činjenica da je prije dvije godine dokinuta odluka o oslobađanju branitelja od zdravstvene participacije. Dokazivanje da je bolest uzrokovana ratom nailazi na još prepreka.

- Kada se stupa u vojsku, potrebo je predočiti liječnički karton. Taj sustav kod nas nije funkcionirao jer država još nije bila uspostavljena, tako da se ne može utvrditi da li je u rat netko ušao zdrav ili ne, kaže Vlado Jukić, predsjednik saborskog odbora za ratne veterane.

No ratom prouzročene bolesti i smetnje nisu rezervirane samo za branitelje. Zabilježen je značajan porast bolesti kod udovica i djece poginulih branitelja u odnosu na obitelji u kojima nitko nije bio na frontu. Ta se povezanost počela istraživati tek prošle godine.

- PTSP kod obitelji branitelja malo se proučava jer je, naravno, brojka oboljelih branitelja puno veća. Kada bi se pogledao omjer broja samoubojstva, pokazalo bi se da je on kod udovica veći od broja samoubojstva branitelja. Djeca koja su u ratu izgubila očeve sada ostaju i bez majki, koje mahom obolijevaju od karcinoma’, kaže predsjednica Zajednice udruga udovica Nedjeljka Balog, te zaključuje kakoženama i djeci poginulih branitelja bitan je psihološki efekt da je nekome stalo. Pomoć ne smije biti dekorativna, već stvarna.

VUKOVARSKE NOVINE

IDEJA O USTROJU VETERANSKE BOLNICE

broj 373, 09. veljače 2007.

Piše Milan Paun

Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara predstavila je javnosti ideju o ustroju veteranske bolnice, posebne zdravstvene ustanove u kojoj bi se liječili hrvatski branitelji i drugi stradalnici Domovinskog rata, a istraživala bi i utjecaj rata na zdravlje branitelja i članova njihovih obitelji.

Od bolesti sudionika rata u Hrvatskoj je priznat samo posttraumatski stresni poremećaj, no u nekim drugim državama priznaju i oblijevanja od karcinoma i kožnih bolesti. U udruzi smatraju da u Hrvatskoj još nisu istražene zdravstvene posljedice nekih ratnih pojava, poput famozne ‘paučine’ za zračnih napada ili eksperimenata s granatama ispaljenim na Vukovar. Damir Jašarević, predsjednik udruge, izjavio je da u Vukovaru danas obolijevaju od karcinoma posve zdravi ljudi koji su se vratili u taj grad, pa i tu pojavu treba temeljito istražiti. Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara negoduje i zbog toga što branitelji moraju plaćati participaciju u redovnim bolnicama, a u novoosnovanoj bolnici ne bi se plaćala participacija. Udruga je osnovana radi promicanja uloge građana Zagreba u obrani Vukovara 1991. te istine o stradanjima zagrebačkih branitelja Vukovara. U bitci za Vukovar sudjelovala su 232 Zagrepčanina, od kojih je 80 poginulo u bojnim djelovanjima, umrlo od posljedica ranjavanja ili zatočeništva u srbijanskim koncentracijskim logorima, a 14 ih je još na popisu nestalih.

RADIO DALMACIJA

19. siječanj 2007.

Iz etera RD: Mirjana Hrga (Nova TV) i Čedomir Bužančić (Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara)

Udruga zagrebačkih branitelja Vukovar oštro se protivi gostovanju najglasnijeg predstavnika radikalne srpske scene Bore Đorđevića, koji je poznatiji kao pjevač Bora Čorba, u emisiji Epicentar Nove TV. Poslušajte izjave glasnogovornika udruge Čedomira Bužančića i Mirjane Hrge, koja unatoč prijetnjama, nema namjeru odustati od emisije.

ZAGREB - Udruga zagrebačkih branitelja Vukovar, oštro se protivi gostovanju najglasnijeg predstavnika radikalne srpske scene Bore Đorđevića, poznatijeg kao pjevač Bora Čorba, u emisiji ‘Epicentar’ Nove TV.

S obzirom da se u nedjelju 21. siječnja u Srbiji održavaju izbori, a radikali su pojedinačno najjača stranka u toj zemlji, jedna od tema emisije bit će jačanje radikala.

Kao gost, Bora Đorđević linkom bi se trebao iz Beograda javiti u emisiju. To se međutim, nije svidjelo Udruzi zagrebačkih branitelja Vukovara. U pismu poslanom urednici Mirjani Hrgi, branitelji zabranjuju uvođenje u medijski prostor, kako kažu, deklariranog četnika, velikosprskog nacionalista i ratnog huškača.

Glasnogovornik Udruge Čedomir Bužančić izjavio je za Radio Dalmaciju kako gostovanje Đorđevića stavljanje soli na ranu, s obzirom da se još uvijek traži više od tisuću osoba nestalih u Domovinskom ratu. Ako se Borino gostovanje ipak realizira, branitelji urednicu pozivaju da, bez obzira na komercijalnu prirodu televizije, bude spremna na posljedice koje iz takvog postupka proizlaze. Međutim Bužančić navodi kako nitko ne mora strahovati za svoj život, posebno ne Mirjana Hrga.
Poslušajte prilog kolegice Marije Andrić emitiran u programu Radio Dalmacije.
Unatoč prijetnjama, Mirjana Hrga ističe kako neće odustati od emisije, te kako nema šanse da poklekne pod bilo kakvim prijetnjama, za koje kaže da ih nije shvatila osobno. Emisije neće biti samo ukoliko se Bora Đorđević ne pojavi u beogradskom studiju, a ja ne trebam dokazivati svoje hrvatstvo, poručuje Hrga. (m.a./s.t.)
Poslušajte prilog

DOGAĐAJ DANA

Branitelji: Spriječit ćemo Hrginu emisiju s Borom Čorbom

18. siječanj 2007.

Piše K. Raguž

Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara danas je zaprijetila voditeljici Nove TV Mirjani Hrgi da će svim sredstvima spriječiti održavanje njezine emisije ‘Epicentar’ ove nedjelje, u koju bi se kao gost, linkom iz Beograda, trebao javiti pjevač i poznati radikal Bora Đorđević.

U redakciju Nove TV danas je iz udruge došao i dopis kojim se u ime branitelja Vukovara, poginulih, nestalih i njihovih obitelji ‘najstrože zabranjuje’ uvođenje Bore Čorbe u hrvatski medijski prostor.

- Na tu emisiju pristali bismo jedino ako bi Đorđević govorio o svojim saznanjima o kninskom zatvoru, nestalim i poginulim braniteljima. Sve ostalo je stavljanje soli na ranu zna li se da se 1200 Hrvata još vode kao nestali. Zbog toga ćemo svim sredstvima spriječiti održavanje emisije. Mi se zatvora ne bojimo - rekao je predsjednik udruge Damir Jašarević.

Hrga, pak, odbija odustati od emisije kojoj je tema radikalizacija srpske političke scene.

- Činjenica da radikali u Srbiji trenutno, uoči izbora, imaju oko 44 posto glasača itekako je zabrinjavajuća i trebala bi zanimati i nas u Hrvatskoj. Upravo iz tog razloga radim spomenutu emisiju, u kojoj Đorđević gostuje isključivo kao reprezent te radikalne Srbije.

Osim njega, gostovat će i Anto Đapić, netko od hrvatskih branitelja te srbijanska aktivistica Nataša Kandić, koja predstavlja građansko lice te zemlje. Što se tiče prijetnji, one me nisu uplašile, nego više razočarale - odgovorila je Hrga.

Zagrebačka policija, kako tvrdi glasnogovornica Aleksandra Ljuba, danas nije zaprimila nikakve dojave o najavama branitelja da će nasilno prekinuti snimanje ‘Epicentra’.

BIJES BRANITELJA

Zagrebački branitelji Vukovara ne žele Boru u eteru, M. Hrga ne odustaje

18. siječanj 2007.

Pišu Božena Matijević, Nikola Sever Šeni

Odmah po najavi da će se u nedjeljnoj emisiji Mirjane Hrge Epicentar koja će se zbog istodobna održavanja parlamentarnih izbora u Srbiji baviti temom radikalizacije srpske političke scene kao gost iz središta stranke Vojislava Koštunice videolinkom uključiti i poznati pjevač Riblje čorbe, srpski radikal Bora Đorđević, Udruga branitelja Vukovara Hrgi i njezinoj emisiji uputila je prijetnje sa zahtjevom da se Čorbi zabrani nastup pred hrvatskom javnošću te da će svim sredstvima spriječiti Čorbino sudjelovanje u Emisiji Nove TV.

- Ne bojim se prijetnji jer ih doživljavam kao emotivnu reakciju dijela hrvatskih branitelja, na što oni imaju pravo. No, to je posljedica neispravnog sagledavanja ove emisije.

Hrga je isključila mogućnost da njezina emisija završi kao intervju Petra Vlahova s Cecom Ražnjatović, koji je svojedobno također uzrokovao mnoge prijetnje te je maknut s programa Nove TV. Da su spomenute prijetnje shvaćene vrlo ozbiljno, svjedoči i neslužbena vijest da je čelništvo Nove TV odlučilo osigurati emitiranje nedjeljne Hrgine emisije zaštitarima.

Tajnik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Darko Zlodi istaknuo je kako zbog njihova dopisa Novoj TV nitko ne mora strahovati za svoj život. ‘Ne prijetimo nasiljem, a pogotovo ne smrću. Nova TV mora biti spremna na akcije koje dozvoljavaju zakoni i Ustav’, kazao je Zlodi. Smatraju da je objava bilo kakvog razgovora s Borom Čorbom neprimjerena, jer je riječ o ‘glazbenom mrtvacu koji ne može pričati o glazbi, već samo o četnicima’. ‘Mi dobro znamo još iz Domovinskog rata tko su četnici. Na to nas ne treba podsjećati nitko, a ponajmanje ne nekakav ratni huškač’, zaključio je Zlodi.

TREBAJU LI BRANITELJI POSEBNU BOLNICU?

18. siječanj 2007.

Piše Suzana Barilar

Nakon inicijative branitelja Vukovara za osnivanje veteranske bolnice Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara pokrenula je inicijativu osnivanja veteranske bolnice. To bi, objasnili su, bila posebna zdravstvena ustanova u kojoj bi se liječili branitelji i drugi stradalnici Domovinskog rata. Veteranska bi bolnica, osim pružanja zdravstvene pomoći braniteljima, istraživala i sve posljedice rata na njihovo zdravlje.

Vukovarski branitelji, naime, upozoravaju kako je od braniteljskih bolesti danas u Hrvatskoj prepoznat jedino PTSP, a manje se zna da oni koji su bili na ratištu imaju i niz drugih ozbiljnih zdravstvenih problema. Udruga će o osnivanju veteranske bolnice organizirati i okrugli stol na kojem bi stajalište o toj inicijativi trebali iznijeti stručnjaci. Jedan od njih, dr. Herman Vukušić, psihijatar koji niz godina prati upravo braniteljsku populaciju, takvu ideju podržava. Podsjeća na najnovije svjetsko istraživanje koje je bilo objavljeno i u Hrvatskoj i koje je potvrdilo da ratni stres utječe na pogoršanje zdravstvenog stanja.

- Niz istraživanja pokazao je da je zdravlje ratnih veterana i članova njihovih obitelji lošije nego kod ostale populacije. Njihovi su zdravstveni problemi specifični i oni bi se najbolje mogli liječiti u posebnoj bolnici, a istodobno bi se na jednom mjestu mogli prikupljati podaci o zdravstvenom stanju te populacije te bi, naravno, i liječenje bilo učinkovitije, ali bi se moglo i preventivno djelovati - objašnjava dr. Vukušić. Kao primjere ističe slične bolnice u Engleskoj i SAD-u, koje su se pokazale izuzetno učinkovite.

U Hrvatskoj danas ima više do 40 tisuća ratnih invalida, a pretpostavlja se da je izravno u ratnim operacijama sudjelovalo barem 150 tisuća ljudi. I najnoviji podaci Ministarstva obitelji i branitelja pokazali su kako među braniteljima koji su deset godina nakon rata zatražili status invalida, osim onih koji se žale na psihičke probleme, ima mnogo i onih koji su u ratu “zaradili” dijabetes, probleme sa štitnjačom, srcem, kralježnicom…

Kooordinacija braniteljskih udruga je tako 2004. godine i kod donošenja novog zakona tražila da se regulira osnivanje veteranske bolnice, no takav prijedlog nije prošao. Branitelji, objašnjeno im je, imaju u sklopu postojećeg zdravstvenog sustava svu potrebnu skrb. Osim toga, najteži invalidi oslobođeni su participacije, a u svakoj županiji osnovan je Centar za psihosocijalnu pomoć.

I dr. Vukušić se slaže kako se gradnja posebne veteranske bolnice nije mogla regulirati zakonom o braniteljima. Ako ne prođe inicijativa Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, trebalo bi, poručuje, barem u postojećim bolnicama osnovati posebne odjele za branitelje ili za njihovo liječenje pokrenuti posebne programe.

UDRUGA ZAGREBAČKIH BRANITELJA VUKOVARA O USTROJU VETERANSKE BOLNICE

16. siječanj 2007.

Piše Aleksandar Španić

Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara predstavila je danas javnosti ideju o ustroju veteranske bolnice, posebne zdravstvene ustanove u kojoj bi se liječili hrvatski branitelji i drugi stradalnici Domovinskog rata, a istraživala bi i utjecaj rata na zdravlje branitelja i članova njihovih obitelji.

Predsjednik Udruge Damir Jašarević je, podsjetivši na konferenciji za novinare da je tu zamisao potaknula Udruga, najavio da će na stručni skup predviđen 15. veljače pozvati različite stručnjake da podastru svoja stajališta o tome jesu li za ili protiv veteranske bolnice. Jašarević je dodao da o tome postoje oprječna mišljenja, ali smatra da Hrvatskoj treba veteranska bolnica. Od bolesti u Hrvatskoj nakon rata prepoznat je samo posttraumatski stresni poremećaj, no poznato je u svijetu da sudionici ratova obolijevaju od karcinoma, raznih kožnih bolesti i slično pa stoga tražimo da se pri toj bolnici osnuje i istraživački tim koji bi istražio bolesti povezane s ratom, dodao je.
U Hrvatskoj još nisu istražene pojave u ratu, poput famozne ‘paučine’ za zračnih napada, a poznato je da je JNA eksperimentirala s granatama ispaljenim na Vukovar. Danas u Vukovaru obolijevaju od karcinoma posve zdravi ljudi koji su se vratili u taj grad, pa i tu pojavu treba temeljito istražiti, naglasio je Jašarević.

Osim toga u takvoj bolnici ne bi se plaćala participacija, koju u sadašnjem zdravstvenom sustavu branitelji moraju plaćati, dodao je. Naglasio je kako je Udruga samo inicijator te zamisli, da su do sada razgovarali s nekoliko udruga i ministarstava te da će svoju zamisao uobličiti nakon stručnog skupa 15. veljače.

Inače, Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara osnovana je radi promicanja uloge građana grada Zagreba u obrani grada Vukovara 1991. te istine o stradanjima zagrebačkih branitelja Vukovara. U bitki za Vukovar sudjelovala su 232 Zagrepčanina, od kojih je 80 poginulo u bojnim djelovanjima ili umrlo od posljedica ranjavanja ili zatočeništva u srbijanskim koncentracijskim logorima, a 14 ih je na popisu nestalih, ističu u Udruzi.

ZAGREBAČKI BRANITELJI VUKOVARA POSJETILI RATNIKE OBOLJELE OD PTSP-a

broj 120, siječanj 2007.

Piše M. Alvir

Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara organizirala je u proteklo blagdansko vrijeme posjet hospitaliziranim braniteljima oboljelim od PTSP-a, a zajedno s predsjednikom Udruge Damirom Jašarevićem ratnike su u Psihijatrijskoj klinici Vrapče 3. siječnja posjetili predsjednica Gradske skupštine Tatjana Holjevac i nogometni mag Miroslav Ćiro Blažević.

Prigodnom druženju nazočio je i ravnatelj Klinike Vladimir Jukić, koji je istaknuo da je među njihovim pacijentima oko 12 posto branitelja koji se liječe od PTSP-a, a njih 20-ak okupilo se kako bi proveli neko vrijeme sa svojim gostima koji su ih tom prigodom simbolično darivali.

UDRUGA BRANITELJA I TATJANA HOLJEVAC POSJETILI RATNIKE OBOLJELE OD PTSP-a

04. siječanj 2007.

Piše Tea Romić

Branitelje oboljele od PTSP-a jučer su u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče posjetili predsjednica Gradske skupštine Tatjana Holjevac i predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Damir Jašarević. Njih trideset i pet posebno je razveselio Miroslav Ćiro Blažević s kojim su se svi željeli slikati i koji im je poručio da su upravo oni najzaslužniji za ono što danas zovemo svetinjom domovinu Hrvatsku.

Na prvim crtama fronte

Posjet je organizirala Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara, budući da se većina branitelja koji se liječe u Vrapču borila na prvim linijama fronte na vukovarskom području te u zaleđu Dubrovnika.

Samo je lani 12 posto psihijatrijskih kapaciteta bilo popunjeno braniteljima. Oni su nama u neku ruku pomogli, jer je Vrapče od kad su branitelji počeli dolaziti k nama ipak destigmatizirano rekao je ravnatelj Psihijatrijske bolnice Vrapče dr. Vladimir Jukić. Među braniteljima koji se zbog PTSP-a liječe u Vrapču i 48-godišnji je Goran Šugića. Borio se kod Nove Gradiške, a u ratu je proveo gotovo pet godina.
- Na liječenje sam došao lani, psihijatar mi je i prije savjetovao dolazak u Vrapče, ali sam čuo sve najgore o ustanovi pa sam odgađao dolazak. Sada mogu reći samo sve najbolje o liječnicima i ostalom osoblju  kaže Goran. Od početka liječenja u Vrapču već je nekoliko puta izlazio kući i ponovno se vraćao u bolnicu.

Ne mogu se kontrolirati

Muči me nesanica i imam noćne more. Ali ne vidim ono što se dogodilo, toga me nije strah, već ono što se uopće nije događalo. Nekad se ne mogu kontrolirati, pa sam napustio ženu i djecu. Pobjegao sam 250 kilometara dalje da ih ne ubijem  rekao je Goran, koji još nije ostvario braniteljska prava, iako je bio ranjen.

POSJET OBOLJELIMA OD PTSP-a

Zatražili pomoć za ‘udomljavanje’ udruge

04. siječanj 2007.

Piše Ida Alić

Na liječenju od PTSP-a, u bolnici Vrapče nalazi se 35 hrvatskih branitelja. U srijedu su ih, u organizaciji Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, posjetili Miroslav Blažević i predsjednica Gradske skupštine Tatjana Holjevac te su ih darovali slatkišima i priborom za osobnu higijenu.

- Na bojištu sam proveo 18 mjeseci i ranjen sam dvaput. nakon rata teško sam se koncentrirao i ostao sam bez posla, razveden sam i imam troje djece. Nije mi lako, stoga mi puno znači posjet gospođe Holjevac i Ćire, koji pokazuje da netko misli i na nas branitelje, ispričao je svoju potresnu priču Duško Dević, nezadovoljan tretmanom bivših ratnika u našem društvu.

Prema riječima predsjednika Udruge Damira Jašarevića, 232 Zagrepčana branila su Vukovar, među kojima je 80 poginulih, a 14 nestalih. Udruga je trenutno smještena u Vlaškoj 87. Budući da će za dva mjeseca morati iseliti, Gradu je predala molbu za novu lokaciju. Tatjana Holjevac obećala je pomoći. Osim pronalaženja novog ‘doma’, cilj je Udruge osnivanje veteranske bolnice. ‘Ljudi, koji su bili na ratištu, obolijevaju od čudnih bolesti i trebaju poseban tretman, koji im zagrebačke bolnice ne mogu pružiti. Stoga ćemo se nastojati izboriti za osnivanje posebne bolnice’, rekao je Jašarević.

PLAKETE ZAGREPČANIMA - BRANITELJIMA VUKOVARA

broj 112, studeni 2006.

Piše M. Alvir

Spomen plakete Vukovar ‘91., dodijeljene vukovarskim braniteljima iz Domovinskog rata, uručene su 15. studenoga i Zagrepčanima koji su branili Hrvatsku u Vukovaru te ratne 1991.

U organizaciji Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara to je simbolično priznanje okupljenim vukovarskim braniteljima s područja Grada Zagreba i Zagrebačke županije uručio izaslanik Hrvatskog sabora Andrija Hebrang, zahvalivši im na njihovom doprinosu u obrani Vukovara i Hrvatske. U ime Grada Zagreba pozdravila ih je predsjednica Gradske skupštine Tatjana Holjevac, a na prigodnoj svečanosti održanoj u Domu HV-a ‘Zvonimir’ nazočio je i pomoćnik ministra obrane Željko Goršić. Svih poginulih, nestalih i preminulih vukovarskih branitelja sa zagrebačkog područja u svom govoru prisjetio se predsjednik Udruge Damir Jašarević. Podsjećajući na okolnosti koje su ih početkom Domovinskog rata odvele na istok Hrvatske, istaknuo je: ‘Uzimajući oružje u ruke znali smo da se Hrvatska ne brani na prilazima Zagrebu, nego na istoku domovine gdje su krvarili Osijek, Vinkovci, Ilok i Vukovar’. S područja Grada Zagreba i Zagrebačke županije u obrani Vukovara sudjelovala su 232 branitelja iz redova legendarnih Tigrova i postrojbi HOS-a te dragovoljci pristigli u organizaciji nekadašnjeg Kluba Vukovaraca. Devetorica su ubijena na Ovčari, neki su stradali u proboju, a mnogi su prošli torture srpskih koncentracijskih logora, a do kraja rata poginulo ih je ukupno 80, dok je sudbina četrnaestorice još uvijek nepoznata.

VUKOVARSKOM BRANITELJU I STOPOSTOTNOM INVALIDU BORISU TRIFUNOVSKOM URUĆENA SPOMEN PLAKETA VUKOVAR 91.

broj 115, prosinac 2006.

Piše M. Alvir

Najljepši rođendanski dar

Nakon što je dobio spomen-plaketu Vukovar ‘91. i zastavicu Tigrova, brigade pod čijim je stijegom nekoć ratovao, slavljenik je izjavio kako ga je najviše dojmilo što su mu takvo priznanje donijeli ‘njegovi dečki’ na čelu s njegovim ratnim zapovjednikom. Umirovljeni brigadir Boris Trifunovski jedan je od onih čiji je ratni put počeo dok još mnogi nisu ni shvaćali što nam se događa, a na određeni način čini se da još nije završio. On, naime, još uvijek vodi svoju bitku, no ovaj put se bori za svoje zdravlje.

Borise, bori se!

Taj hrvatski branitelj stopostotni je ratni vojni invalid još od 8. studenoga 1991., kada je teško ranjen u bitki za Vukovar, a u obrani toga grada sudjelovao je od prvih dana žestokih borbi. Sreća u nesreći je što je iz vukovarske Ratne bolnice ipak izvukao živu glavu, nakon što je s konvojem preko okupiranog hrvatskog teritorija te Srbije i Bosne stigao u Zagreb, gdje i danas živi sa suprugom. No, govor ga odaje da je ‘dotepenac’, a nekad prije rata živio je u slavonskoj Orahovici. Pripadnik je Tigrova od početka formiranja 1. gardijske brigade, a i danas mu oči zaiskre pri pogledu na njihovu ratnu zastavicu. Iako je u ratnom vihoru u 26-oj godini doživotno osuđen na invalidska kolica, ratne godine pamti kao dane ponosa i slave. I kaže da mu se ponekad čini kako je tada bilo lakše. Vjerujemo da je potpuna invalidnost i ovisnost o drugima težak križ za sve koji dijele Borisovu sudbinu i razumijemo njegovu rezigniranost uzrokovanu administrativnim apsurdima koji sežu do bizarnosti poput objašnjavanja zašto mu trebaju invalidska kolica i ručne komande u automobilu. I ne čudi onda što su sve češći medijski napisi o prijetnjama invalida i razvojačenih branitelja, no najgore je što oni koji su doista nepravedno oštećeni u toj nemoći dižu ruku sami na sebe, odustajući od daljnje borbe pa i od života uopće. Ipak, unatoč svim problemima s kojima se mora nositi te napose teškom zdravstvenom stanju koje ga je posljednje dvije godine prikovala za krevet, Boris je vedar pa čak i optimističan. Nakon operacije crijeva morao je dugo mirovati pa su mu tetive i mišići ‘zakazali’, no jedva čeka dan kada će i to operirati te ponovno sjesti u svoja kolica. S nevjerojatnom smirenošću konstatira kako, uz sve životne izdravstvene nedaće koje su ga snašle, ima i onih kojima je gore te skromno ističe kako je u ‘kategoriji’ invalida koji su dobro situirani. ‘Dobili smo kuće, lijepe mirovine i možemo si štošta priuštiti’, naizgled zadovoljno priznaje, napomenuvši pritom kako je mnogo teže braniteljima s manjim postotkom invalidnosti među kojima se mnogi doslovno bore za osnovnu egzistenciju.

Braća po oružju

Gotovo paradoksalno zvuči Borisova zabrinutost za druge, lakše invalide, no to ponajbolje govori o njemu kao o čovjeku s velikim srcem, o čemu svjedoče i njegovi suborci, koji su ga posjetili na sam rođendan - 30. studenoga. Među njima bio je i brigadir Drago Horvat, zapovjednik 1. gbr i nekadašnje bojne Petruševac, u čijim je redovima bio i Boris. Tom prigodom uručio mu je spomen-plaketu Vukovar ‘91. i zastavicu Tigrova, brigade pod čijim je stijegom nekoć ratovao, na što je slavljenik izjavio kako ga je najviše dojmilo što su mu takvo priznanje donijeli ‘njegovi dečki’ na čelu s njegovim ratnim zapovjednikom. Uslijedila su prisjećanja ’s prve crte’, a nas nekolicina okupljenih oako Borisove bolesničke postelje osjećali smo se privilegirani što imamo priliku biti tu. Kao i mnoge druge ratne priče koje sam dotad čula - toliko slične, a ipak različite - i ove su u sebi sadržavale i tugu i radost, i bijes i blagost, no ipak smo nastojali zadržati slavljeničko raspoloženje. ‘Ima Boga, bit će i pravde’, zaključuje Boris s optimističnim prizvukom u glasu u kojem nema ni trunke jala i osvetoljubivosti, čak ni spram onih koji su mu jednim metkom odredili životnu sudbinu. Kaže, kao katolik na to nema pravo. A blagost kojom zrači toliko je zarazna da se i oni koji misle drukčije zapitaju u tom trenu imaju li veće pravo od njega na vlasiti gnjev i srdžbu. Ipak, čini se da se danas u miru najbolje razumiju oni koji su nekoć zajedno ratovali. ‘Mi iz ‘91. smo braća po oružju - neki su uložili svoje živote, drugi svoje zdravlje’, zaključuje Borisov suborac Damir Jašarević - Dugi, koji je kao predsjednik Udruge Zagrepčana branitelja Vukovara organizirao to rođendansko iznenađenje, a ostali s odobravanjem kimaju glavom. I, doista, osjeća se taj emotivni naboj pri takvim susretima pa ne čudi što mnogi izbjegavaju tu vrstu katarze, tražeći istinu u dimu cigarete i na dnu čaše. Uzaludno, jer istina je u njima samima. I zato jedino jedni drugima mogu biti utjeha da je vrijedilo biti među prvima. Jer kako bi inače stekli toliko ‘braće’ koji ih, za razliku od mnogih, nisu zaboravili.

15. GODIŠNJICA 204. VUKOVARSKE BRIGADE

24. rujna 2006.

Sutra će se u Vukovaru obilježiti 15. godišnjica osnutka legendarne 204. vukovarske brigade. U Vukovar tom prilikom dolaze najviši vojni i politički predstavnici. Predsjednik Sabora Vladimir Šeks podijelit će plakete Vukovar 91., a predsjednik Stjepan Mesić dodijelit će 204. brigadi medalju za poseban doprinos u obrani Hrvatske.

Naoko idealna proslava, čini se, neće proći bez repova. Razloga za to je puno. U Vukovaru se treba postrojiti oko osam tisuća ljudi, što je, upozoravaju branitelji, dvostruko više od broja stvarnih branitelja toga grada. Kao prvo, to će biti postrojavanje branitelja sa šireg područja Vukovara i Iloka, koji nemaju puno zajedničkog. U Vukovar po preporuci dolaze autobusi HDZ-ovih članova koji će biti na stadionu. A vrh HVIDR-e je u obilasku terena kako se ne bi dogodilo nešto nepoželjno za vlast.

Prema riječima Damira Jašarevića, predsjednika Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara, to sve nema veze s braniteljima, nego je zapravo riječ o predizbornom mitingu. On unatoč svemu ide u Vukovar susresti ratne prijatelje. Tvrdi kako je 204. brigada već godinama izložena strašnom pritisku ne samo vlasti nego i pojedinih zapovjednika. Prema najavama, upozoravaju zagrebački dragovoljci, treba se podijeliti više od 7000 spomen plaketa Vukovar 91., što dvostruko premašuje broj stvarnih branitelja. Te će plakete, ističu, dobiti i ljudi koji nemaju nikakve veze s obranom Vukovara, poput generala Josipa Lucića i njegovih suradnika, generala Slavka Barića, ili ministra Čobankovića.

U MORH-u tvrde suprotno. Broj pripadnika kao i plakete i odličja koje će podijeliti predsjednik Sabora i države dogovoren je, kažu, s braniteljskim udrugama. U MORH-u odbacuju bilo kakvu politizaciju. Ministar obrane Berislav Rončević kaže kako je sve spremno da se na dostojanstven način obilježi 15. obljetnica osnutka 204. vukovarske brigade, kako ona to i zaslužuje. Vukovarski branitelji poručuju da politika njih i njihovu 204. već jednom ostavi na miru jer oni ne žele ništa osim skromnog obilježavanja na kojem će se skupiti samo istinski branitelji.

PRIPREME ZA SVEČANO POSTROJAVANJE LEGENDARNE 204. VUKOVARSKE BRIGADE I PRIPADNIKA DRUGIH POSTROJBA

MORH osigurao 120 odora, ali samo za počasnu satniju vukovarskih branitelja

23. rujan 2006.

Piše Nevenka Špoljarić

OSIJEK - Branitelji Vukovara uzaludno su očekivali da će na 15. obljetnicu službenog ustroja 204. vukovarske brigade u ponedjeljak (25. rujna) na svečanom postrojavanju stajati u vojnim odorama. Naime, Ministarstvo obrane za postrojavanje je osiguralo samo 120 kompleta odora za počasnu satniju. Procjenjuje se da će na stadionu HNK Vukovar ‘91. biti više od 3.000 branitelja, veliki broj članova obitelji poginulih, zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, te visoki državni dužnosnici. Za prigodu svečanoga postrojavanja 204. vukovarske brigade izrađena je Spomen-plaketa Vukovar ‘91., kojom treba biti odlikovano, navodno, 7.500 osoba koje su tijekom agresije branile Vukovar.

U Glasu Slavonije ovih smo dana pisali da za sudionike postrojavanja nisu osigurane odore, jer Ministarstvo obrane RH u ovogodišnjem proračunu nije predvidjelo tu stavku, a ni jučer nije bilo poznato koliko je vojnih, ne nužno i svečanih odora, trebalo osigurati.

Dolazimo - makar u tenisicama

Dio vukovarskih branitelja odbrojava sate kada će se u Vukovaru susresti sa suborcima, makar došli, kako kaže 37-godišnji branitelj i bivši zatočenik srbijanskih logora, “u tenisicama, kako smo išli u borbu”. Istodobno, pojedine udruge koje su se mjesecima pripremale za svečanost postrojavanja na svoj će način sudjelovati u svojevrsnom povijesnom događaju. Budući da nisu osigurane tražene i od MORH-a obećane odore, Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara na čelu s predsjednikom Damirom Jašarevićem za svoje je članstvo osigurala stotinu odora u kojima u ponedjeljak dolaze u Vukovar.

- Nismo trebali cijelo ljeto od branitelja skupljati brojeve obuće i konfekcijske veličine i vjerovati obećanju Ministarstva obrane da će odora biti. A na kraju u MORH-u nisu osigurana sredstva za odore! Na postrojavanju se očekuje nekoliko tisuća ljudi i u odorama bi se prepoznalo među nama tko je bio borac, a tko nije. Ovako, svi će stajati u civilnim odorama. U civilu smo svi isti, i “provući” će se oni koji nisu bili borci jer se u masi ni po čemu neće moći razlikovati vukovarski branitelj od onog što je iz Vukovara izišao u kolovozu ‘91. godine. Osigurali smo sto vojnih odora i nosit ćemo ih u Vukovaru. Idemo u Vukovar zbog naših umrlih, poginulih i nestalih, kaže Damir Jašarević.
Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara jučer je priopćila i da je “na sastanku svih preživjelih branitelja Vukovara s područja Grada Zagreba i Zagrebačke županije okupljenima u Udruzi zagrebačkih branitelja Vukovara, odlučeno da će u povodu predstojećeg postrojavanja branitelja Vukovara 25. rujna, svi zagrebački dragovoljci, pripadnici HOS-a i 1. gardijske brigade Tigrova koji su sudjelovali u obrani Vukovara i Iloka 1991. godine, nazočiti okupljanju branitelja kao zaseban ešalon branitelja s područja Zagreba u znak uspomene na poginule, umrle i nestale suborce”.

Previše Plaketa?

Međutim, ta udruga ne podržava odluku o podjeli 7.110 plaketa koje se trebaju dodijeliti kao znak sudjelovanja u borbi za Vukovara jer, kako kažu ‘to daleko premašuje stvarni broj’. Udruga poziva Hrvatski sabor, kao izdavatelja plakete, da javno objavi popis predviđenih primatelja.

Hrvatska udruga vukovarskih branitelja iz Domovinskog rata ‘Vukovar ‘91.’, na čelu s predsjednikom, umirovljenim brigadirom Ivanom Kovačićem, ratnim zapovjednikom 3. bojne 204. vukovarske brigade, obavještava sve pripadnike 204. vukovarske brigade da će se postrojavanje održati 25. rujna u 11 sati. Udruga u priopćenju ponavlja da za sudionike svečanog postrojavanja neće biti osigurane vojne odore, kako je to prethodno obećano. ‘Zaključak je da svi sudionici postrojavanja mogu doći u bilo kojoj odori hrvatske vojske ili policije koju posjeduju od prije. Ostali sudionici koji nemaju odore postrojit će se u civilnoj odjeći’, stoji u priopćenju HUVBDR-a ‘Vukovar ‘91.’, koje potpisuje Ivan Kovačić.

Na naš upit hoće li MORH osigurati odore, Marijana Klanac, načelnica Službe za odnose s javnošću i informiranje u MORH-u, odgovara: ‘Na posljednjem sastanku u svezi s postrojavanjem u povodu 15. obljetnice 204. brigade HV Vukovar održanom u Ministarstvu obrane 14. rujna 2006. godine, kojem su uz predstvanike MORH-a i Glavnog stožera Oružanih snaga RH nazočili predstavnici Hrvatske udruge vukovarskih branitelja iz Domovinskog rata ‘Vukovar ‘91.’, ratni zapovjednik 204. brigade HV, župan vukovarsko-srijemski i gradonačelnik Vukovara, usuglašena je potpora Ministarstva obrane navedenom postrojavanju. Tako je između ostalog, kao zaključak sastanka dogovorena i logistička potpora u vidu izdavanja 120 kompleta odora za počasnu satniju koja će predstavljati sve vukovarske branitelje na svečanom postrojavanju’.

Zašto nisu podijeljene odore uskladištene na Plesu?

Damir Jašarević, predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, upozorio nas je da je doznao kako se u skladištu na zagrebačkom Plesu nalazi 3.500 maskirnih, borbenih odora koje su predviđene za otpis. ‘Zašto nisu podijeljeni ti kompleti borbenih maskirnih odora s kapama i obućom? U Varteksu u Varaždinu ima 2.500 odora, ali ih neće isporučiti jer nisu plaćene. Na prvom sastanku kod ministra obrane na popisu je bilo 7.110 osoba za dodjelu plakete. Dva tjedna poslije popis je narastao na 7.310 osoba’, kaže Jašarević.

Ministarstvo obrane jučer nije odgovorilo na naše pitanje o odorama uskladištenim na Plesu.

UOČI POSTROJAVANJA LEGENDARNE POSTROJBE, VUKOVARSKI BRANITELJI RAZOČARANI INSTITUCIJAMA

MORH ne da odore herojima Vukovara

22. rujan 2006.

Ogorčenje i razočaranje dvije su riječi koje bi najbolje mogle opisati raspoloženje vukovarskih branitelja okupljenih u Udruzi zagrebačkih branitelja Vukovara, pripadnika legendarne 204. brigade, uoči 15. obljetnice osnivanja njihove postrojbe. Ti heroji koji su se bez razmišljanja dragovoljno uključili u obranu Vukovara, Iloka i okolnih mjesta od velikosrpske agresije 1991. godine danas su bačeni na margine, a odnos državnih institucija prema njima, kažu, ispod je svake razine.

Previše plaketa

Uoči 15. obljetnice osnivanja brigade i svečanog postrojavanja njenih pripadnika na vukovarskom stadiona, kao bomba je odjeknula vijest da će Spomen plakete Vukovar 1991. dobiti 7110 branitelja Vukovara.

- Ako uzmete u obzir Vukovar i sva okolna mjesta u kojima smo se borili, nije nas bilo više od 3600, a otkud se pojavila brojka od 7110 ne znamo - kažu uglas dečki iz udruge. Sumnjaju da bi se na tom popisu mogli naći ljudi koji ‘Vukovar nisu ni vidjeli’ ili oni koji su tamo možda proveli nekoliko sati i nisu sudjelovali u borbama. Time se, smatraju, obezvrijeđuje njihova uloga u Domovinskom ratu. Naglašavaju da ne traže nikakve povlastice, nego samo da se jasno odredi tko su vukovarski branitelji, a ne da se među njih gura gotovo jednak broj ’sumnjivih’ branitelja. Nijedan od njih nije dobio poziv da dođe u Vukovar. Mnogi su za postrojavanje doznali tijekom slučajnih susreta sa ratnim suborcima, pa su onda jedni druge obavještavali telefonom ili na druge načine.

Solidarnost branitelja

- Razočarani smo organizacijom postrojavanja, odnosno nedostatkom organizacije. Iako smo Vukovar branili do posljednjeg dana, nitko nas nije službeno pozvao da dođemo na postrojavanje. Žao nam je što neke suborce nismo uspijeli obavijstiti jer smo se nakon rata razišli na sve strane Hrvatske i svijeta pa smo izgubili kontakt - kažu i dodaju kako im također smeta što od MORH-a nisu dobili vojničke odore u kojima bi se mogli postrojiti kako bi svečanost u Vukovaru imala pravi vojnički štih. Prema onome što su doznali, MORH raspolaže sa 3500 odora koje namjerava otpisati, a vukovarskim su braniteljima osigurali samo 120 za počasnu satniju. Tu se pokazala braniteljska solidarnost, pa je dečkima iz zagrebačke udruge odore za postrojavanje posudila Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Republike Hrvatske. Zbog navedenih problema razmišljali su i hoće li uopće ići na postrojavanje, ali su zaključili da je to njihov dan i da ih nitko u tome ne može spriječiti.

VUKOVARSKE PRIČE

Damir Jašarević Dugi, Zagrepčanin koji je u Vukovaru kršten u Hercegovačkoj ulici, a kasnije mučen u Sremskoj Mitrovici

ZADNJI SAM NAPUSTIO VUKOVAR 20.XI U 16.40

19. studeni 2005.

Piše Duško Tadić

Damir Jašarevićiz Zagreba odmah na početku ‘balvan revolucije’ uključio se u Narodnu zaštitu pri Mjesnoj zajednici u Studentskom gradu. Po zanimanju pedagog u nastavi, prije rata radio je kao službenik, oženjen je i ima troje djece. I dok je razum govorio jedno, srce ga je vuklo na ratište. Stoga se s prijateljem Željkom Kovačevićem u ljeto 1991. odlučio priključiti postrojbi negdje na ratištu.

Ništa od oružja

- Otišli smo u Klub Vukovaraca, upisali se kao dragovoljci s još stotinjak ljudi sa svih strana: od Varaždina i Čakovca do Dubrovnika. U Zagrebu su nas obukli i opremili, ali obećano oružje nismo dobili. Rekli su nam da ćemo ga dobiti u Đakovu. S dva autobusa smo došli do Đakova, tamo nam kažu, bit će u Vinkovcima, a kroz Vinkovce smo prošli bez zaustavljanja! Prošli smo i Nuštar, pa Cerić i došli u Bogdanovce, odakle su nas noću kroz kukuruzište vodići doveli na Lužac, a od tamo ‘tamićem’ u središte Vukovara.

Ujutro je pristigle borce posjetio Blago Zadro i tražio 20-ak ljudi za Trpinjsku cestu. Od 87 ljudi njih 22 su ‘tamićem’ prevezeni do kafića Mustang na Trpinjskoj cesti. Podjeljeni su u dvije skupine, jedni su išli braniti Hercegovačku ulicu, a drugi Bosansku. Damira su zbog njegovih 206 centimetara prozvali Dugi.

- Na Hercegovačkoj su nas dočekali stari branitelji: Drago Vrankić Ramo, Veselko Crnjac i policajci iz Čakovca vođeni inspektorom Antunom Novakom. Tada sam se sa Željkom dogovorio da ne budemo zajedno jer, ako jedan pogine, da se barem drugi vrati kući. To su vam neke filmske fore, ali ipak su realne i životne. Dobio sam strojnicu sa sandukom streljiva i već sam iduće jutro imao vatreno krštenje u Hercegovačkoj. Na svakom punktu bili smo po dvojica ili trojica. No, početkom listopada stanje se jako promjenilo. Četnici su dovukli nove snage, često su imali i tzv. vikend-četnike, dobrovoljce, kako bi se preko vikenda njihove stalne snage odmorile. Tako je 4. listopada u napadu stradao Željko, kojem je granata odnijela obje noge. Odjurio sam u tu kuću i našao krvave tragove, bilo je krvi i po ulici kako su ih vukli do vozila. Skroz sam pukao, mislio sam da je to kraj, nisam se mogao pomiriti s tim da je Željko stradao.

Presjekli su nas

Damir je cijelo vrijeme pokrivao Hercegovačku, ali borci su padali jedan po jedan, a zamjene nije bilo. Poginuo je i Blago Zadro. Početkom studenog u borbu se uključila Srpska dobrovoljačka garda, tzv. arkanovci. Bili su dobro opremljeni, svaki je imao dvije ‘zolje’, obrana je popustila i pao je Lužac.

- Presjekli su nas tako da više nismo mogli do bolnice - nastavlja Damir - Dedaković je već prije napustio Vukovar i otišao u Vinkovce, i mnogi drugi su otišli, a mi smo se ostali boriti. Oružja i streljiva bilo je dovoljno, no nismo imali dovoljno ljudi. Da nam je tada u Borovo došlo 50-ak ljudi, sumnjam da bi Vukovar pao.

I tada su Srbi shvatili da ne mogu proći Trpinjskom cestom, pa su razvili svoje tenkove od Borova sela preko Trpinje do Bršadina i krenuli u izravni napad kroz minsko polje. Naprijed su išle tenkovske ralice s lancima koji su aktivirali mine, a iza njih tenkovi i pješaštvo.

- Shvatili smo da nemamo dovoljno ljudi za borbu na tako širokom prostoru. Uništili smo sve slike i karte i počeli se povlačiti ulicu po ulicu prema Borovu. Samo dvije ulice dalje četnici su nadirali, kaže Dugi.

Zapovjednici nestali

- Na večernjem sastanku zapovjednika ustanovilo se da je opet dio boraca nestao kroz kukuruz prema Vinkovcima. I neki zapovjednici su napustili Vukovar, a mi smo u povlačenju ušli u Borovo naselje. Tu smo dva dana na Borovskoj cesti zadržavali snažne napade, a u razmjeni vatre naši snajperisti su ranili i Arkana u šaku. Ali 19. studenog više nije bilo uzmaka. Iako je Hrvatski radio javljao da će Dunavom doći ‘Liječnici bez granica’, borci su se već preslačili iz uniformi u civilke. Kako nismo imali nikakvih instrukcija od nepostojećeg zapovjedništva, nismo znali ni što ni kako dalje. Došli smo do zgrade Borovo kombinata, gdje se sklonilo nekoliko tisuća ljudi: civila, ranjenika i boraca. Tenkovi su došli ispred zgrade Borovo komerca, koja je bila stacionar za ranjenike i sklonište za civile i počeli su granatirati gornje katove. Urušavali su se zidovi i katovi su padali jedan na drugi. Tada sam rekao da moramo razgovarati o predaji, tražio sam motorolu i uspostavio kontakt s JNA - govori nam Dugi. Radiovezom je javio zapovjedništvu JNA da iz kombinata Borovo više nema oružanog otpora, da se u zgradi nalaze ranjenici i civili, te je odlučio izaći pred tenkovske cijevi iako su ga suborci odgovarali.

Zadnji u koloni

- Kada sam krenuo, rafal s jednog tenka završio je pred mojim nogama. Odveli su me pukovniku Bori Ivanoviću, koji je prije rata bio u Osijeku i tada su počeli pregovori o predaji. Iz Komerca su izlazili civili i ranjenici, njih oko 1500. Nepokretne ranjenike stavljali su u vozila saniteta i odvezli, borce su odvojili od civila, a mene su transporterom prevezli do njihova zapovjedništva.

Dugi je pregovarao s pukovnikom Ivanovićem i Arkanom. Napravljeni su popisi i civila i boraca pod oružjem koji su odvezeni autobusima, a dvorište Borovo kombinata poslijednji je 20. studenog napustio Dugi i to u 16.40 sati u kampanjoli s pukovnikom Ivanovićem. Usput je pukla guma i Damir je mislio da je to samo izgovor da bi ga predali četnicima, ali je guma popravljena i stigli su u Dalj, gdje je razgovarao s general potpukovnikom Andrijom Biovčevićem, Arkanom i Ivanovićem.

Uzdignuta čela

Ponudili su mu da ode nekom svom u Bosnu, zatim je Ivanović predložio da mu u Novom Sadu kupi traperice pa da preko Mađarske otputuje u Hrvatsku. Odgovorio je da bi želio biti sa svojim borcima i da se u Hrvatsku vrati u nekoj razmjeni zarobljenika kako bi se časno i uzdignuta čela vratio ženi i djeci.

Kaj je Srećko? Moje noge

- Kada su nas 6. listopada napali avioni, ponašali smo se kao Mirko i SLavko iz crtića. Gađali smo ga iz strojnice koju sam naslonio policajcu Lukmanu na rame. A avion je prozujao iznad nas, a iza njega i drugi koji je pucao duž ulice. Zapeklo me i osjetio sam da me ranio. Lukman se samo okrenuo prema meni, a ja sam ga pitao ‘Kaj je Srećko?’ ‘Moje noge’, uspio je reći i tada se srušio. Meci su ga pogodili u obje noge, i iznad i ispod koljena. Uspijeli smo ga ugurati u auto koji je imao samo tri kotača i koji je već bio pun ranjenika. Trpali smo ih unutra i vozili prema bolnici. Tog vikenda smo bili desetkovani.

Dvanaest ili trinaest boraca poginulo je ili ranjeno. Četiri dana sam hodao sa gelerom u nozi koji je virio, a nisam htio u bolnicu zbog Željka i straha da i ja ne ostanem bez noge. Spremali smo se na položaju izvaditi geler, već smo stavili nož nad svijeću, kao u filmovima, ali onda su me ipak prevezli u bolnicu. Tamo mi je doktor Vlahović iz zagrebačke Dječje bolnice rutinski odstranio geler i tada sam vidio Željka. Urlao je od bolova jer su živci još radili. Stigla je vizita i dr. Matoš me istjerao van, a za četiri dana ponovo sam posjetio Željka koji je sada bio dobro zbog morfija koji su mu davali.

Radno vrijeme - Borba do 5 popodne

Svakodnevni napadi odvijali su se prema radnom vremenu. - Ujutro su Srbi palili tenkove, čujemo ih na stotinjak metara od položaja. Turiraju da postignu radnu temperaturu motora, a mi se ledimo. A onda počinje borba koja traje do pet popodne, nakon čega se vrate na početne položaje i do idućeg je jutra opet mir. Radno vrijeme po kojemu možeš sat navijati.

Iako smo imali velike gubitke, na Hercegovačkoj nije pao ni jedan punkt.

Pregovori - Arkan: Već četiri dana nema nikoga

- Kada smo stali pred njihovim štabom - opisuje Dugi pregovore - u susret mi je došao Arkan. Neki četnici su odmah skočili i dobacili mu: ‘Daj ga ovamo!’, a on im je odgovorio: ‘Ovo je moj zarobljenik, a vi sebi svoje zarobite!’. Predstavio sam cijelu situaciju u Komercu, rekao sam mu da nema organizirana otpora i da je cilj izvući ljude i opskrbiti ranjenike. Arkan me upitao: ‘Koja vam je ideja bila?’. Na moj odgovor da smo se namjeravali spojiti sa Vukovarom, kazao je da u Vukovaru već četiri dana nema nikoga. Još tada nisam znao da je Vukovar pao prije četiri dana i da je već završio krvavi pir na Ovčari.

Gdje su mine

Nakon što je u Dalju odbio da se preko Bosne ili Mađarske vrati kući, Dugog su idući dan odveli ponovo u Borovo selo na neku poljanu.

- Pitali su me gdje su zakopane mine. Kada sam odgovorio da nemam pojma o tome, onda su me prevezli u Sremsku Kamenicu, gdje nas je bilo osam branitelja i tada je počela obrada. Mučenje je trajalo osam dana, tada je stigla naredba da nas ne smiju dirati jer smo pod Arkanovom zaštitom. Tu sam doznao da smo u Borovu počeli pregovore u zadnji čas jer su se spremali baciti napalm na ta dva tvornička kompleksa u kojima je bilo nekoliko tisuća ljudi. To bi za njih bilo najlakše rješenje…

Poniženje

U zatvoru u Sremskoj Mitrovici primjetili su da Dugi ima povez na nozi.

- Skinuli su me do gola, vidjeli povez i pitali tko me ranio. Iako sam viši od 2 metra i imao sam 120 kilograma, pa mi nije bilo teško nositi strojnicu i 1200 metaka, u tom se času osjećate posve nezaštićeni. Strašno je poniženje i osjećaj nemoći kad vas ispituju dok stojite pred njma posve goli…

Ne možeš ništa

Dugi je završio u logoru u Sremskoj Mitrovici i o proživljenim mjesecima teško i nerado priča. Uspijeli smo doznati da su uvjeti života bili strašni, najteže su bile noći kada su morali slušati jauke iz mučilišta koje je bilo nasuprot spavaonici.

- Ne možeš pomoći, ne možeš spavati, ne možeš ništa, posve si nemoćan - prisjeća se Dugi.

Razmjenjen je krajem svibnja 1992. u Lipovcu. Već nakon sedam dana zaposlio se u Hrvatskoj vojsci, odakle je 2003. godine otišao u mirovinu.

UMIROVLJENI SATNIK DAMIR JAŠAREVIĆ, POSLJEDNJI HRVATSKI VOJNIK KOJI JE IZAŠAO IZ POKORENOG GRADA: S Dedakovićevim odlaskom počeo je kraj Vukovara

18. studeni 2005.

Piše Snježana Dukić

Damir Jašarević, danas umirovljeni satnik Hrvatske vojske, posljednji je hrvatski vojnik koji je prije 14 godina, točnije 20. studenog 1991. godine, izašao iz opkoljenog Vukovara. Toga dana zarobljen je i odveden u Srijemsku Mitrovicu gdje je u zatočeništvu proveo šest dugih mjeseci.

Proboj ne bi uspio

Jašarević, inače rođeni Zagrepčanin, u Vukovar je otišao krajem rujna 1991. kao dragovoljac. Zajedno s kolegom iz kvarta Željkom Kovačevićem, koji je u Vukovaru teško ranjen i izgubio obje noge, dolazi pod zapovjedništvo legendarnog Blage Zadre u Borovo Naselje gdje odolijevaju napadima sve do konačnog sloma. U Vukovaru je ranjen, u logoru pretrpio teška fizička zlostavljanja i danas je 60 postotni vojni invalid. No, ni danas, 14 godina nakon pada Vukovara, za njega nema dvojbe: Vukovar nikada nije bio prodani grad!

- Protiv sebe smo imali najelitnije oklopno-mehanizirane postrojbe JNA, avijaciju i četničke postrojbe i vojnički gledano, nismo mogli zadržati Vukovar. Ali uvjeravam vas da je čitava Hrvatska skupila ono čim je raspolagala tih da­na i krenula u proboj, ne bi uspjela - tvrdi Jašarević i dodaje kako je neprijateljsku voj­sku iznenadila snaga otpora. Padom Marinaca i Cerića, početkom listopada 1991. godine, Vukovar pada u potpuno okruženje. U to vrijeme gradom je zapovijedao Mile Dedaković Jastreb koji je po zapovijedi generala Imre Agotića u Vukovar došao početkom rujna.

- Grad se branio klasičnom gradskom borbom  ulica po ulica, kuća po kuća… i te­ško je bilo uspostaviti jedinstvenu obranu, govori Jašarević. No, ni dolaskom Dedako­vića stvari se ne mijenjaju, a 204. brigada ne funkcionira kao vojna postrojba nego i dalje po teritorijalnom principu.

Prema Jašarevićevu sjećanju Dedaković stoga napušta Vukovar 10. listopada i odlazi u Vinkovce s namjerom da tamo ustroji operativnu zonu, kao zapovjedno mjesto s kojeg će voditi nabavu oružja i organizirati proboj. Upravo njegov odlazak iz Vukovara Jašarević smatra početkom kraja jer, kako kaže, ‘zapovje­dnik svoju vojsku ne napušta, pogotovo u situaciji u kakvoj su bili vukovarski borci’.

Proturječne informacije

Na Dedakovićevo mjesto dolazi Branko Borković Mladi Jastreb, no i dalje se vodi gradska borba gdje vrijedi jedino ‘kvartovska’ linija zapovijedanja.

- Čuvali smo i borili se za svaki komad oružja, sanitetskog materijala, cigareta… jedni za druge. Nije tu bilo centralne linije zapovijedanja niti središnje logistike. Pa varaždinska policija je sve do sredine listopada u vukovarskoj Nami namirnice nabavljala na narudžbenicu - govori Jašarević.

Punih mjesec dana Vuko­var i dalje odolijeva žestokim napadima. Ni pomoći ni oruž­ja ni od kuda, a gradom se šire proturječne informacije. Bo­rovo Naselje potpuno je odsječeno od Vukovara. Proširila se priča da je i Borković napustio Vukovar, a braniteljima poručio neka pozovu JNA da se preda. Ipak, borbe su u Vu­kovaru trajale sve do 20. studenoga.

Kada je shvatio da je sve izgubljeno, odlučili su se predati:

- Nisam htio ostaviti svoju vojsku pa sam 19. studenoga stupio u kontakt s oficirima JNA, računajući da će vojska s vojskom ipak drukčije postupati. I bio sam u pravu jer nitko od mojih vojnika, gardista koji su se predali regularnoj vojsci nije poginuo. Svi su do zadnjega završili u logorima Stajićevo, Begejci, Sremska Mitrovica…, ali su ostali živi. Četnički pir na Ovčari nas je mimoišao - kaže Jašarević.

VUKOVARSKE PRIČE

Željko Kovačević, dragovoljac iz zagrebačke Dubrave, stradao je na prvoj crti bojišta, u Hercegovačkoj ulici, od eksplozije granate zajedno s Miroslavom Šajatovićem

SKUPA IMAMO TRI RUKE I JEDNU NOGU

12. studeni 2005.

Piše Duško Tadić

Zagrepčanin Željko Kovačić kao dobrovoljac se uključio u Domovinski rat potkraj 1990. godine, a u Vukovar je stigao u rujnu 1991. Raspoređen je u Hercegovačku ulicu kod Trpinjske ceste, na prvu borbenu liniju. Imao je pumpericu svog prijatelja Miroslava Šajatovića i papovku s troblonskim minama. Stradao je 5. listopada od iste tenkovske granate kao i njegov prijatelj. Izgubio je obje noge iznad koljena.

Prosjak kraj crkve

- Prije odlaska u Vukovar s obitelji sam posjetio Mariju Bistricu, gdje sam, kraj crkve, ugledao invalida prosjaka koji nije imao potkoljenice. Posegnuo sam rukom u džep i dao mu sav novac koji sam imao. U Vukovaru sam s Miroslavom držao položaj na katu kuće u Hercegovačkoj kada je tenkovska granata probila dva zida i eksplodirala kraj nas.
I tog časa mi je pred očima bljesnula slika prosjaka iz Marije Bistrice, njegovo lice i začuđeni pogled kad sam mu dao novac. U bljesku eksplozije, kroz dim i prašinu ugledao sam svoju obitelj, djecu i ženu, sve je bilo kao u usporenom filmu. Kada se sve smirilo, vidio sam da od desne noge nema ništa, a lijeva je bila sfrkana kao smoždena krpa. Iz kuće nismo mogli izaći kroz vrata, nego kroz rupu u zidu, a u ‘wartburgu’ je uz mene sjedio suborac Franc, koji se strašno uplašio. U bolnici su me dočekali doktori Matoš i Njavro.

Upitao sam Njavru da li se može spasiti noga koja je ostala, a on mi je odgovorio: ‘E prijatelju, ova ne može’. Cijelo to vrijeme bio sam pri svijesti, i tek kada sam shvatio da sam na sigurnom u bolnici, šok je prošao i iz rana je počela špricati krv a ja sam se onesvijestio.

Dugi je plakao

Željku su u vukovarskoj bolnici amputirane obje noge visoko iznad koljena. Kad se probudio, uz njega je bio prijatelj iz kvarta, iz zagrebačke Dubrave, Damir Jašarević - Dugi.

- Dugi je došao do mog kreveta, kleknuo i počeo plakati. Ta grdosija od čovjeka rida kao malo dijete, a ja mu kažem ‘Dugi, umjesto da ti mene tješiš, ja moram tješiti tebe’. A Dugi plače i kaže mi: ‘Kako ću se vratiti doma u kvart, pa ja sam morao paziti na tebe’!? ‘Dugi, pa to je rat, nije to zajebancija’, odgovorio sam mu. Ali Dugog je mučilo to što se on mogao probiti na vlastitim nogama, jer smo već bili u okruženju, a kako ću ja, ovisan o drugima. ‘Ne brini se, naći ću ja nekog magarčića, pa na njemu kroz ‘kuruzu’ i minsko polje, nema problema’, našalio sam se.

Željka su uspjeli ubaciti u posljednji kamion koji je bio u konvoju za odlazak iz vukovarske bolnice. Konvoj su pratile međunarodne snage i ‘Liječnici bez granica’, ali ta garancija nije ništa značila jer su ga pregledavali četnici i JNA. U kamionu su bila tri ranjenika na nosilima i još sedmorica koja su sjedila.

- Na putu prema Šidu kamion ispred nas je naletio na minu i u toj eksploziji je pukla srednja prečka na našem kamionu koja je držala ceradu. Kiša se slijevala po nama, a mi smo sjedili u tome mirni i potpuno mokri. Nismo smjeli izvirivati kroz krajeve cerade, a kad smo došli do jednoga križanja, vidio sam putokaz prema Beogradu. Tada je netko rekao da, ako skrenemo lijevo, idemo za Beograd, a desno za Hrvatsku. I kamion je počeo skretati ulijevo. Svi smo se smrzli i u tom času izgubili svaku nadu da ćemo se ikada vratiti kući. Ali, vozač je samo hvatao luk za skretanje udesno, nakon čega smo mogli odahnuti.

Napokon šahovnica

U Hrvatskoj su oko jedan sat u noći prvi put ugledali hrvatskog vojnika u odori i sa šahovnicom na kapi te znakom hrvatske vojske na rukavu. Tada su znali da su uspjeli izbjeći najgore i da su na putu prema kući.

- Ne mogu vam opisati što je meni značio taj vojnik s hrvatskim grbom, koje je to olakšanje kada shvatite da ste se izvukli iz tog pakla - nastavlja Željko. - Tu nas je zatekao i Zvonimir Čičak, koji nam je rekao da je doveo novinare BBC-a da nas snime. ‘Pusti novinare, daj ti nama vode, nismo pili cijeli dan’, rekao sam mu.

A tada su se pojavile obične žene sa sela i donijele nam čaj i sendviče. U Mikanovcima smo dobili čistu odjeću, prvi put nakon toliko vremena, odjeću koja je i mirisala po čistom. Dobili smo toplo mlijeko, dvije hrenovke i svježi kruh, to mi je bilo nezamislivo i ništa nije išlo u mene. Bio sam umoran i iscrpljen, ali nisam mogao zaspati od tišine, bolne i sigurne tišine kakvu dugo, dugo nisam čuo…

Sad ćeš ti meni da hodaš

- U kamionu sam sjedio poslijednji do zadnje pregrade, cerada je bila spuštena i nismo smjeli gledati van jer su nas Srbi vodili iz Vukovara. Kada smo došli u Petrovce, dva četnika su došla do kamiona i pogledala unutra. Kada su vidjeli da nemam nogu, jedan je rekao: ‘Sada ćeš ti meni da hodaš’! - priča Željko.

- Uhvatio me za moju krvavu pidžamu i izvukao me van, bacio me na cestu, a zatim mi ručnu bombu nabio u usta, prst je držao na osiguraču i tako me vukao, dok mi je drugi držao kosu. Padala je kiša i susnježica, uspio sam na rukama i stražnjici prijeći pet metara, a krv mi je probijala kroz zavoje na nogama. Sve to promatrali su strani promatrači iz džipa koji je bio pet metara od nas, ali nisu reagirali. Više nisam mogao izdržati i spremao sam se četnika primiti za nogu, naglo trznuti glavom i tako si prikratiti muke i usput i četnika povesti sa sobom. A tada su se pojavila dva srpska vojna policajca u uniformama s bijelim opasačima i jedan je zavikao: ‘Pusti čovjeka’! ‘Nije to čovjek, to je ustaša’, odgovorio je četnik. Tada su policajci došli do mene, pažljivo me podigli i unijeli u kamion.

Životna filozofija - Da vidim što mogu bez nogu

Željko Kovačević je nakon Vukovara liječen u Zagrebu, u Klinici za traumatologiju i Centru za rehabilitaciju u Božidarevićevoj:

- Još u Traumi mi je jedan doktor iz Božidarevićeve rekao da ću do Božića prohodati jer sam takva duha. I bio je u pravu, dobio sam protezu, ali samo za lijevu nogu, sa desnom sam morao na još jednu operaciju. U toplice nisam želio ići, bila je gužva i tako sam oslobodio dva mjesta - jedno na terapiji, drugo u toplicama.

Željko se početkom 1992. godine prihvatio posla. Sam je sebi rekao: ‘Da vidim što sve mogu napraviti i koliko mogu postići i bez nogu! I uspio je, postigao je jako puno. Još 1992. je otvorio jednu trgovinu, a ubrzo još dvije. Uspješno je poslovao i do 1999. nije imao ni jednu slobodnu nedjelju jer je nedjeljom radio u trgovini. Danas je u mirovini, ima dvoje djece i troje unučadi, pa ni trenutka ne miruje: ako nema poslovnih obaveza, tu je njegova obitelj kojoj posvećuje sve više vremena.

204. je obranila Zagreb

- Dvjestočetvrta je jedna od najzaslužnijih brigada Domovinskog rata. Vukovar je zaustavio glavninu glavninu JNA da ne dođe do Zagreba, i to samo sa 1500 do 2000 branitelja pod oružjem. Ti su ljudi tamo čuda radili, treba im priznati sve moguće, treba im urućiti vrhunsko priznanje. Ovo što se danas radi, kako se odnose prema njima, to je moralno gaženje tih branitelja - kaže Željko Kovačević.