Poštovani gospodine ministre,

slobodni smo Vam uputiti zamolbu za zaštitu Deklaracije o Domovinskom ratu koju je donio Zastupnički dom Sabora RH 13. listopada 2000. godine, zaštitu stvaratelja i branitelja suverene hrvatske države i njihovih obitelji, a koju ste kao resorni ministar u Vladi Republike Hrvatske i dužni pružiti i sprovoditi.

Smatramo da je potpuno neprihvatljiva polarizacija hrvatskog društva oko pitanja koja proizlaze iz Domovinskog rata, jer baš sama Deklaracija navodi obaveze cijelog društva spram očuvanja digniteta Domovinskog rata, te branitelja i stradalnika. Ujedno smo mišljenja i tražimo od Vas da javno ustanete u obranu branitelja i stradalnika od svih zlonamjernih, a naročito obnašatelja državnih vlasti, po svim pitanjima, a koja se tiču zaštite imena branitelja i stradalnika. Mišljenja smo da sadašnji Zakon o pravima hrvatskih branitelja treba pretrpjeti izmjene i reviziju, jer smo umorni od stvaranja javnog mišljenja da su našoj Hrvatskoj branitelji najveći problem u njezinom djelovanju. Svakako su branitelji trn u oku svima onima koji kroz medijsku i političku promociju, tražeći prostor vlastite društvene i političke afirmacije, ugrožavaju same temelje ustavnosti suvremene Hrvatske dovodeći u pitanje razloge njezinog nastanka kao, kao i okolnosti u kojima se rodila.

Slobodni smo Vam ovim putem skrenuti pažnju na nedavni napad na prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata na temelju invalidskih mirovina, zatim na činjenicu na porast nezaposlenosti branitelja u cjelokupnom društvu, na povećanu smrtnost, a koja proizlazi iz neadekvatne zdravstvene skrbi, na činjenicu da je traženje naših nestalih suboraca ušlo u slijepu ulicu i postalo talac međukoalicionih odnosa, na slabu suradnju pojedinih lokalnih samouprava na sprovođenju stambenog zbrinjavanja stradalnika, ali i činjenicu da Hrvatska zbrinjava bivše nositelje stambenih prava koji su sudjelovali u ratu protiv hrvatskih građana, a na uštrb stambenog zbrinjavanja stradalnika Domovinskog rata. Stvaranje pri tome, a o svemu nabrojanom, slike o sudionicima Domovinskog rata kao parazitima našeg društva svakako je lažno, ali i zlonamjerno jer proizlazi iz teorije da su branitelji i stradalnici najranjiviji segment društva, a napadima i stvaranjem loše slike o njima u ostatku društva, otvaraju se najšire mogućnosti destabilizacije hrvatskog društva.

Nebrojeno puta smo dosada navodili da među nama, ljudima koji smo samo sa jednom bombom ušli u opkoljeni Vukovar, pitanje opstojnosti hrvatske države i društva svakako nije upitno, ali smo postavljali tezu da nam pri tome nije na pameti bilo kakva Hrvatska, navodeći i težeći pri tome nečemu što mi nazivamo vukovarska Hrvatska, Hrvatska iz 1991. godine, kada su samo najhrabriji i najsposobniji mogli stati na čelo kolone u stvaranju i obrani Hrvatske. Želimo Hrvatsku po mjeri čovjeka, državu socijalne i ljudske pravde, a ne državu partitokracije i savjetokracije u kojoj su političari i oni koje se smatraju političarima bitniji od običnih, malih ljudi, državu koja se brine za radnog čovjeka, poljodjelca, umirovljenika, koja brine za slabe i nemoćne, za djecu i starce. Misao o postojanju takve države nas je odvela u nametnuti rat, ali sada, dvadeset godina nakon njega nalazimo se na raskrižju i u nedoumici kojim putem krenuti. Naš put svakako nije pljuvanje po Hrvatskoj, naš put svakako nije destrukcija i anarhija, ali ni dozvoljavanje da se pojavljuju svakakve teze, a u cilju osobne lažne promocije, jer postojanje lažnih proroka uvijek je vodio u anarhiju društva.

Naši stavovi su Vam poznati i više puta potvrđeni, ali sada Vas moramo zatražiti da stanete na put harangi spram stvaratelja hrvatskog društva, ali Vas i zapitati koja je to strategija koju naša Vlada i Ministarstvo namjerava sprovoditi naspram branitelja i stradalnika. Nama nisu potrebne riječi utjehe i nade, mi želimo djela, jer smo umorni od prozivanja. Sa utjehom i nadom smo živjeli u rovovima i logorima, a djela su nam potrebna da proživimo ovaj ostatak života kao ljudi cijenjeni u zajednici. Pri tome se nitko ne treba bojati jer nas, 65 godina nakon Domovinskog rata, više neće biti i nećemo predstavljati nikome teret.

Ovi i naredni dani koji su pred nama svakako će za braniteljsku i stradalničku populaciju biti značajni i sudbodnosni za njihov daljnji život, stoga Vam upućujemo slijedeće zahtjeve:

- dokinuti prijepore ili pristupiti izradi zakona koji će omogućiti objavi Registra branitelja, ali i objeavu Registra dezertera, ratnih profitera, svih povlaštenih mirovina (NOB-a, Hrvatske domovinske vojske, funkcionera iz doba socijalizma, suradnika UDB-e, SDS-a, kao i otvoriti put za donošenje Zakona o lustraciji koja je tekovina svih europskih demokratskih društava);

- spriječiti bilo kakve kombinacije vezane uz smanjivanje stečenih prava stradalnika Domovinskog rata;

- izraditi i objaviti Strategiju o hrvatskim braniteljima, njihovom zapošljavanju, stambenom zbrinjavanju, kao i traženju nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja;

- objaviti koje su udruge branitelja od nacionalnog značaja, a vezano uz broj realnih, a ne virtualnih članova i značenje njihovih projekata, te sukladno tome i sprovesti njihovo financiranje iz državnog proračuna;

- stvoriti modalitete za promišljenju politiku socijalnog zbrinjavanja uključujući pri tome i buduće djelovanje mirovinskih povjerenstava; te

- tražiti općedruštveno poštivanje Deklaracije o Domovinskom ratu, a posebno od strane medija, političkih stranaka i tijela državne vlasti.

Na kraju ovog Otvorenog pisma, u ime svih stradanika za koje građani mise da imaju dostojan život, što najčešće ne odgovara istini, ispričavamo se, hrvatskom društvu koji teško živi boreći se za svakodnevno preživljavanje i za dostojan život sebe i svojih obiteji, molimo ih da shvate i podrže nas u našoj borbi za naše ljudsko dostojanstvo koje proizlazi iz činjenice da smo stvorili Hrvatsku.

Ujedno pozivamo sve hrvatske branitelje da osobno traže reviziju svojega statusa kako bi se napokon dokinulo prozivanje hrvatskog stradalnika Domovinskog rata kao krivca za teško stanje gospodarstva, vanjski i unutarnji dug, lošu žetvu i berbu, te turističku sezonu.

PREDSJEDNIK:

DAMIR JAŠAREVIĆ, v.r.

Danas je u prostorijama Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara održana konferencija za tisak sa temom ‘Branitelji u uvjetima gospodarske krize’ sa naglaskom na najavljena smanjenja braniteljskih mirovina i trajnih prava braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata.

Predsjednik Udruge Damir JAŠAREVIĆ, medijima je rekao da se Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara protivi da čelnici pojedinih braniteljskih udruga pregovaraju s Vladom o mogućem smanjivanju iznosa braniteljskih mirovina i to u ime svih branitelja.

Predsjednik se dotaknuo i ‘kriznog poreza’, jer ako se proračun ne puni dovoljno, onda očito ‘krizni porez’ nije ispunio cilj, sa promišljanjem da branitelji nisu krivi što je mirovinski sustav u zemlji u problemima.

Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara zalaže se za objavu Registra branitelja, ali i za objave ostalih Registara poput korisnika mirovina NOB-a, bivše JNA ili bivših državnih dužnosnika SFRJ i Saveza komunsta, čiji su iznosi za mirovine su veći od onih za mirovine hrvatskih branitelja. Naglašeno je također, da se u medijima i u javnosti postavlja pogrešna teza da su braniteljske mirovine povlaštene, rekavši da one nisu visoke, kao ni invalidske mirovine hrvatskih branitelja.

Predsjednik Udruge je ocjenio Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata kao ‘mrtvo slovo na papiru’, iznijevši podatak da je tijekom prošle godine oko sedam tisuća branitelja ostalo bez posla, među kojima ima i visoko obrazovanih, te sada broj nezaposlenih branitelja u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iznosi oko 26 080.

Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara zahtjeva uvođenje reda u sustav skrbi prema hrvatskim braniteljima, te naglašava da branitelji i stradalnici Domovinskog rata ne žele tapšanje po ramenu, niti da o smanjenju opsega njihovih prava itko pregovatra u njihovo ime.

Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara u svom djelovanju duboko promišlja svoj položaj u društvu, jer smo svjesni bremenitosti društvene situacije. Naime, iako je danas Hrvatska slobodna i neovisna, smatramo da su potrebni neki drugi vidovi angažmana nego što je to bilo 1991. godine kada smo s oružjem stvarali Hrvatsku.

Tako smo prepoznati u društvu kao nositelji niza projekata koji bi trebali poslužiti ne samo za dobrobit i razvoj društva, nego i za promociju ideje o Hrvatskoj kao državi u kojoj se može razvijati poduzetništvo ideja.

Vodeći se sintagmom da smo mi, zagrebački branitelji Vukovara ‘zagrepčani po rođenju, a vukovarci po izboru’, dakle ljudi koji su u svom djelovanju stekli dva grada koja poimaju kao svoje mjesto življenja, vezujući se uz Vukovar snagom koja je povezana sa činjenicom da smo se tamo susreli sa modernim oblikom jahača apokalipse i vezujući svoja sjećanja uz one koji više nisu sa nama. Oni su također sanjali Hrvatsku kao državu slobode, poštenja i kreativnosti, a na žalost to nisu doživjeli, te smo pokrenuli ideju o izgradnji Stadiona ZNG RH, koji bi poslužio ne samo za športska nadmetanja i kulturne sadržaje koji nedostaju u Vukovaru, simbolu stvaranja suvremene Hrvatske, već bi bio pokretač za tako potreban gospodarski pomak Vukovara i njegove okolice.

Šport i kultura su discipline koje pokreću i povezuju ljude, isključujući vjersku, rasnu i nacionalnu mržnju, jer se u njima ističu najbolji pojedinci koji se nameću upornošću, znanjem i radom. Te kvalitete su tako potrebne današnjem hrvatskom čovjeku, pa stoga mi, hrvatski branitelji i stradalnici iz stožerne točke stvaranja hrvatske države, iz Vukovara, odašiljemo ideju koju dugo razvijamo, a to je da se u Vukovaru sagradi stadion koji bi služio za nogometna nadmetanja hrvatskih nogometnih selekcija, a zatim kao mjesto na kojem će se okupljati ljudi da na tlu koje je za Hrvatsku sveto, podržavaju naše športske selekcije.

To mjesto je zamišljeno i kao mjesto na kojem i oko kojeg će se otvoriti nekoliko stotina novih radnih mjesta, u gradu u kojem je to toliko potrebno zbog teške društvene i gospodarske situacije koja vlada u njemu.

Stoga već nekoliko godina promišljamo našu ideju, stvaramo preduvjete, kako ekonomske, tako i pravne za realizaciju naše ideje. Vodeći se navedenom činjenicom, postavljamo pred hrvatsku javnost potrebu da se senzibilizira za našu ideju sa kojom smo već upoznali hrvatske političke, gospodarske i športske vodeće ljude i kod svih smo dobili podršku na našem putu prema konačnom cilju - modernom športskom objektu za potrebe cijele Hrvatske.

Danas, kada obilježavamo naš Dan sjećanja na one koji više nisu s nama, okruženi mladima iz Vukovara i Zagreba, osjećamo potrebu da označimo današnji datum kao dan kada počinje i javno djelovati naš Inicijativni odbor kao skup ljudi koji su shvatili važnost naše ideje. Od hrvatske i vukovarske vlasti tražimo da shvati važnost i dobronamjernost naše inicijative, kao i želju da se i na ovaj način odužimo Vukovaru, gradeći ovaj stadion kao spomenik koji se razlikuje od ostalih. Ovaj neće biti spomenik koji služi samo za sjećanje na našu golgotu, već i mjesto radosti, smjeha i nadmetanja mladih, ali i mjesto na kojem će se moći razviti novi život u Vukovaru.

U Zagrebu, 24. rujna 2009. godine

INICIJATIVNI ODBOR ZA IZGRADNJU:

UDRUGA ZAGREBAČKIH BRANITELJA VUKOVARA

Dragi branitelji, rodbino i prijatelji poginulih branitelje, braćo i sestre!

Ovom sv. Misom zadušnicom i svojim molitvama želimo se danas sjetiti naših poginulih hrvatskih branitelja, heroja ljubavi za domovinu Hrvatsku.

Vjerojatno nema čovjeka koji bar jednom nije sanjao o tome kako će u svom životu učiniti nešto veliko. Ali, kako se svakidašnji život odvijao, ti su veliki i divni snovi i planovi ostali samo kule u zraku. Usprkos svemu, u nama ostaje čežnja da u životu učinimo nešto veliko i lijepo. Kada se jednoga dana budemo rastajali od ovoga života, kakav će biti odgovor na pitanje: Da li se isplatilo živjeti? I to upravo tako kako sam živio? U čemu je bila vrijednost, veličina i ljepota života? Da li se isplatilo našim braniteljima boriti i darivati život za Domovinu, za našu slobodu? Da li se isplatilo živjeti, pretrpjeti i podnijeti tolike žrtve i nevolje ratnih stradanja i muke logora? Isplatilo se. Jer zahvaljujući žrtvama naših branitelja imamo danas samostalnu i slobodnu hrvatsku državu.

A na to pitanje, naljepši odgovor daje nam i Učitelj života Isus Krist. I to ne samo svojim naukom, nego i primjerom. Isus je rekao: ‘Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti život svoj za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovjedam’. Isus Krist, kao naš najveći prijatelj podnio je tešku muku i dao svoj život na križu za sve nas da nas otkupi od grijeha i da nas spasi. Možemo reći da su i naši branitelji kao naši prijatelji, žrtvovali i položili svoje živote kako bi sve nas spasili.

Čuli smo malo prije u Evanđelju što Isus govori: ‘Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga. A tko izgubi život radi mene i Evanđelja spasit će ga’. Ako netko ne razvije svoje talente, ostaje nerazvijena osoba. Ako ih razvija, moći će učiniti još veće stvari. Ako se čovjek ne upušta u rizik, neće ništa ostvariti. Ako se čovjek ni u šta ne upušta, ništa neće postići. To je zakon običnog života. Što bi bilo s našom domovinom Hrvatskom da se naši branitelji nisu upustitli u rizik obrane Domovine, stavljajući svoj život na kocku? Možda danas nas ovdje ne bi ni bilo. Dobro znamo, da su mnogi darovali svoje živote za našu slobodu. Daruje li svoj život, čovjek nalazi pravi život, a to darivanje zna biti teško, naporno i iscrpljujuće. Bolje je da tako naš život izgara, nego da se na njemu hvata rđa lijenosti, samoljublja, zatvorenosti u se, izbjegavanja napora i muke sazrijevanja.

Kada Isus govori o životu, onda govori o cjelokupnom čovjekovu biću. Isus je položio svoj život da bismo mi imali život. Treba prihvatiti Kristov križ. Isus na križu, u svojoj odbačenosti pokazao je kako ljubi svijet. Prikovan na križ, Bog objavljuje tajnu svoje ljubavi, Bog suosjeća s ljudima.

Povijest je puna primjera ljudi koji su žrtvovali svoj život. A među njima sigurno su i naši branitelji, koji su pokazali hrabrost i junaštvo u teškim trenucima obrane Hrvatske.

Sjetimo se danas također, nesebičnih liječnika i bolničarki koji su u gotovo nemogućim uvjetima u Domovinskom ratu spašavali živote ranjenika. Poziv da izgubim svoj život može mi u prvi mah izgledati kao loša vijest, no u stvari to je povlašteni poziv da zajedno s Kristom radim na otkupljenju i boljitku ovoga svijeta.

Bog mi je dao život da ga dobro upotrijebim, a ne da ga čuvam. Živim li tako da mislim samo na svoju sigurnost, da bježim od rizika odgovornosti, ja zapravo gubim život. Jedan mislilac je rekao: ‘Život je samo onda vrijedan da ga živimo, ako se naš život istroši za sreću drugoga…’

Ima jedna želja kod svakog normalnog ljudskog bića, vječna i neutaživa želja: vječno živjeti i sretno živjeti. Braćo i sestre, ima samo prestanak i nestanak ovakvoga zemaljskog života. Postoji život poslije života. Tijelo se raspada, jer je od raspadljive tvari, a duh - živa osnovna misao - duša nastavlja živjeti u drugom svijetu, jer je od nebeskog neraspadljiva tkiva, slična neraspadljivom Božjem biću i zato je besmrtna. I zato naši mrtvi, naši poginuli branitelji žive, jer to traži Božje biće, njegova pravda i ljubav. Kada bi sve svršavalo u grobu, krepost i dobrota bile bi kažnjene, a zločin nagrađen. Božja pravednost ne može takvo što dopustiti. Drugi, vječni život je tu da se izravnaju računi. Pokojni nisu mrtvi, jamči nam naš Bog.

Zato naši poginuli hrvatski branitelji žive kod Boga, žive u našim mislma, u našim srcima i u molitvama. Nisu i nikada neće biti zaboravljeni.

Dok se danas molimo za njihove besmrtne duše i dok im zahvaljujemo za sve žrtve i darovane živote za domovinu Hrvatsku, budimo spremni kršćanski oprostiti svojim neprijateljima i mučiteljima…

Danas odlučimo, da ćemo nesebično izgrađivati našu Domovinu, svaki u svom zvanju, i da će svaki od nas dati svoj doprinos kako bi u Hrvatskoj bilo više sloge, mira, pravednosti i poštenja i kako bi konačno postala Domovina sretnih i zadovoljnih ljudi.

Gospodine daruj našim poginulim braniteljima blaženstvo vječnog mira i pokoja i daruj im vječni život, a njihova tjelesa uskrisi u posljednji dan.

Amen.

Josip Horvat, župnik u Selnici

Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara smatra da je situacija u Republici Hrvatskoj daleko od katastrofične, te da nova Vlada zaslužuje 100 dana vladanja. Isto tako smatramo da se sve braniteljske udruge prije rezova u dosad stečena prava trebaju odreći državnog i gradskog novca, te da se ta sredstva prenamjene za zdravstvene ustanove, te za rješavanje stambene problematike i problem nezaposlenosti.

Predsjednik Damir JAŠAREVIĆ poziva ‘braniteljske grofove’ da se odreknu 14 milijuna i 350 tisuća kuna državnog novca koje im je preko natječaja za programe doniralo Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, te još 4.5 milijuna kuna koje donira Grad Zagreb.

Smatramo da bi se samom preraspodjelom novca svi projekti mogli održati, dok bi se ostatak utrošio za zdravstvenu skrb, te za zapošljavanje branitelja i rješavanje njihovih stambenih pitanja. Naime, prema službenim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje upisano je 21897 branitelja, dok se sa novcem koje donira MOBMS može sagraditi 60 stanova veličine 50 četvornih metara.

Također, od predsjednika saborskog Odbora za veterane gosp. Ante KOTROMANOVIĆA tražimo ostavku, jer smatramo da nije napravio ništa značajno po pitanjima običnih branitelja, te predlažemo da se na njegovo mjesto imenuje gospodin saborski zastupnik i branitelj Damir KAJIN.

Danas je u prostorijama Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara održana tiskovna konferencija sa temom ‘Branitelji u uvjetima gospodarske krize’ sa naglaskom na stambenu problematiku.

Medijima je tom prilikom predstavljen projekt koji naša Udruga zajedno sa srodnim braniteljskim i stradalničkim Udrugama pokreće stambeno zbrinjavanje stradalnika i branitelja. Naime, osnovana je Braniteljska stambena zadruga koja ima za cilj izgradnju stambenih jedinica po iznimno povoljnim uvjetima kako bi se prevladala višegodišnja kriza na pitanju rješavanja stambene problematike jer danas, samo u Gradu Zagrebu ima preko 2500 stradalnika koji temeljem Zakona o pravima hrvatskih branitelja očekuju rješavanje stambenog pitanja, a kada se tome pridodaju i branitelji koji to isto iščekuju putem MUP-a i MORH-a, onda je to zaista velika i zabrinjavajuća brojka.

Želeći prevladati navedenu situaciju, smatramo da moramo sami pokrenuti rješavanja te nam se osnivanje braniteljske stambene zadruge za stambenu izgradnju učinilo kao logično rješenje koje se može primjeniti svuda gdje branitelji i stradalnici imaju isti problem.
Želja nam je da u uvjetima recesije sredstva namjenjena za isto iskoristimo kvalitetno, pa je predviđeno da se stanovi grade po cijeni od 800 eura, sa visokokvalitetnom izvedbom i mogućnosti rohbau izvedbe, a radove bi izvodila braniteljsko poduzeće koje bi zapošljavalo branitelje.

Nadovezujući se na poslijednji dio, skrenuli smo pažnju da su u prva dva mjeseca na Zavode za zapošljavanje prispjela 2096 nova branitelja, te tako ukupan broj nazaposlenih branitelja iznosi 21830 registriranih od strane Zavoda za zapošljavanje.

Udruga smatra da se moraju promisliti nova rješenja u zapošljavanju koja bi bila ponuđena braniteljima, kao i da se treba sprovesti više reda u zapošljavanju u javnim i državnim tvrtkama gdje branitelji imaju prednost temeljem Zakona o pravima branitelja.