Dragi branitelji, rodbino i prijatelji poginulih branitelje, braćo i sestre!

Ovom sv. Misom zadušnicom i svojim molitvama želimo se danas sjetiti naših poginulih hrvatskih branitelja, heroja ljubavi za domovinu Hrvatsku.

Vjerojatno nema čovjeka koji bar jednom nije sanjao o tome kako će u svom životu učiniti nešto veliko. Ali, kako se svakidašnji život odvijao, ti su veliki i divni snovi i planovi ostali samo kule u zraku. Usprkos svemu, u nama ostaje čežnja da u životu učinimo nešto veliko i lijepo. Kada se jednoga dana budemo rastajali od ovoga života, kakav će biti odgovor na pitanje: Da li se isplatilo živjeti? I to upravo tako kako sam živio? U čemu je bila vrijednost, veličina i ljepota života? Da li se isplatilo našim braniteljima boriti i darivati život za Domovinu, za našu slobodu? Da li se isplatilo živjeti, pretrpjeti i podnijeti tolike žrtve i nevolje ratnih stradanja i muke logora? Isplatilo se. Jer zahvaljujući žrtvama naših branitelja imamo danas samostalnu i slobodnu hrvatsku državu.

A na to pitanje, naljepši odgovor daje nam i Učitelj života Isus Krist. I to ne samo svojim naukom, nego i primjerom. Isus je rekao: ‘Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti život svoj za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovjedam’. Isus Krist, kao naš najveći prijatelj podnio je tešku muku i dao svoj život na križu za sve nas da nas otkupi od grijeha i da nas spasi. Možemo reći da su i naši branitelji kao naši prijatelji, žrtvovali i položili svoje živote kako bi sve nas spasili.

Čuli smo malo prije u Evanđelju što Isus govori: ‘Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga. A tko izgubi život radi mene i Evanđelja spasit će ga’. Ako netko ne razvije svoje talente, ostaje nerazvijena osoba. Ako ih razvija, moći će učiniti još veće stvari. Ako se čovjek ne upušta u rizik, neće ništa ostvariti. Ako se čovjek ni u šta ne upušta, ništa neće postići. To je zakon običnog života. Što bi bilo s našom domovinom Hrvatskom da se naši branitelji nisu upustitli u rizik obrane Domovine, stavljajući svoj život na kocku? Možda danas nas ovdje ne bi ni bilo. Dobro znamo, da su mnogi darovali svoje živote za našu slobodu. Daruje li svoj život, čovjek nalazi pravi život, a to darivanje zna biti teško, naporno i iscrpljujuće. Bolje je da tako naš život izgara, nego da se na njemu hvata rđa lijenosti, samoljublja, zatvorenosti u se, izbjegavanja napora i muke sazrijevanja.

Kada Isus govori o životu, onda govori o cjelokupnom čovjekovu biću. Isus je položio svoj život da bismo mi imali život. Treba prihvatiti Kristov križ. Isus na križu, u svojoj odbačenosti pokazao je kako ljubi svijet. Prikovan na križ, Bog objavljuje tajnu svoje ljubavi, Bog suosjeća s ljudima.

Povijest je puna primjera ljudi koji su žrtvovali svoj život. A među njima sigurno su i naši branitelji, koji su pokazali hrabrost i junaštvo u teškim trenucima obrane Hrvatske.

Sjetimo se danas također, nesebičnih liječnika i bolničarki koji su u gotovo nemogućim uvjetima u Domovinskom ratu spašavali živote ranjenika. Poziv da izgubim svoj život može mi u prvi mah izgledati kao loša vijest, no u stvari to je povlašteni poziv da zajedno s Kristom radim na otkupljenju i boljitku ovoga svijeta.

Bog mi je dao život da ga dobro upotrijebim, a ne da ga čuvam. Živim li tako da mislim samo na svoju sigurnost, da bježim od rizika odgovornosti, ja zapravo gubim život. Jedan mislilac je rekao: ‘Život je samo onda vrijedan da ga živimo, ako se naš život istroši za sreću drugoga…’

Ima jedna želja kod svakog normalnog ljudskog bića, vječna i neutaživa želja: vječno živjeti i sretno živjeti. Braćo i sestre, ima samo prestanak i nestanak ovakvoga zemaljskog života. Postoji život poslije života. Tijelo se raspada, jer je od raspadljive tvari, a duh - živa osnovna misao - duša nastavlja živjeti u drugom svijetu, jer je od nebeskog neraspadljiva tkiva, slična neraspadljivom Božjem biću i zato je besmrtna. I zato naši mrtvi, naši poginuli branitelji žive, jer to traži Božje biće, njegova pravda i ljubav. Kada bi sve svršavalo u grobu, krepost i dobrota bile bi kažnjene, a zločin nagrađen. Božja pravednost ne može takvo što dopustiti. Drugi, vječni život je tu da se izravnaju računi. Pokojni nisu mrtvi, jamči nam naš Bog.

Zato naši poginuli hrvatski branitelji žive kod Boga, žive u našim mislma, u našim srcima i u molitvama. Nisu i nikada neće biti zaboravljeni.

Dok se danas molimo za njihove besmrtne duše i dok im zahvaljujemo za sve žrtve i darovane živote za domovinu Hrvatsku, budimo spremni kršćanski oprostiti svojim neprijateljima i mučiteljima…

Danas odlučimo, da ćemo nesebično izgrađivati našu Domovinu, svaki u svom zvanju, i da će svaki od nas dati svoj doprinos kako bi u Hrvatskoj bilo više sloge, mira, pravednosti i poštenja i kako bi konačno postala Domovina sretnih i zadovoljnih ljudi.

Gospodine daruj našim poginulim braniteljima blaženstvo vječnog mira i pokoja i daruj im vječni život, a njihova tjelesa uskrisi u posljednji dan.

Amen.

Josip Horvat, župnik u Selnici